U2 se sredinom devedesetih dijeli na dva dijela. Bono i Edge 1995. rade naslovnu pjesmu za novi James Bond film Golden Eye (pjesmu će otpjevati Tina Turner), a Larry Mullen Jr. i Adam Clayton 1996. obrađuju ''Mission: Impossible Theme'' Lale Schifrina za film Nemoguća misija Briana De Palme. Momci su, kako Bono i Edge za Bonda, tako i Larry i Adam za Misiju, uradili majstorski posao. Ista stvar se može reći i za reditelja Briana De Palmu koji je uspio popularnu TV seriju nastalu šezdesetih godina prošlog stoljeća (kreator je Bruce Geller, a u seriji su glumili Peter Graves, Martin Landau, Leonard Nimoy, Leslie Anne Warren i Sam Elliot; serija je doživjela revival 1988. kada se ponovo vraća na male ekrane) prenijeti na veliko platno snimivši odličan špijunski akcioni triler.
Pored, za takav žanr, dobro osmišljene priče (Steve Zallian i David Koepp) i kvalitetnog scenarija (David Koepp i Robert Towne), film Nemoguća misija je imao i fantastičnu glumačku postavu. U naslovnoj ulozi je bio Tom Cruise kao Ethan Hunt, najistureniji agent jednog od timova IMF-a (Impossible Mission Force) kojeg je predvodio veteran glumac Jon Voight, francuska ljepotica i iskusna glumica Emmanuelle Béart, također agentica tima, Kristin Scott-Thomas u manjoj ulozi agentice tima, Henry Czerny kao direktror CIA-e, odlična Vanesa Redgrave u ulozi trgovca oružjem, te Ving Rhames i Jean Reno kao izopćeni agenti IMF-a koje Cruiseov lik angažuje za nemoguću misiju. Film je imao dobro osmišljene karaktere i fokus nije bio samo na liku Ethana Hunta (kakav je slučaj sa drugim i trećim dijelom) nego je cijeli tim bio prikazan kao tijelo sastavljeno od agenata od kojih svaki ima svoju funkciju u izvršenju misije.
De Palma je dao svoj doprinos kao režiser, a film je svakako ne bi izgledao tako dobro da direktor fotografije nije bio za Oscara nominovani Stephen H. Burum (Hoffa). Montažer je Oscarom nagrađeni Paul Hirsch koji je podijelio kipić sa Georgom i Marshom Lucas 1977. za film Star Wars. Radnjom je film bio smješten u Evropu i dijelom u Ameriku, a priča se vrtila oko Hunta koji nakon što bude izopćen iz CIA-e mora da dokaže svoju nevinost, a da bi to uradio sastavlja tim od također izopćenih agenata sa kojima će izvršiti (nemoguću) misiju –probiti se u sjedište CIA-e i ukrasti spisak svih tajnih agenata za područje Evrope. Nezaboravan je Cruiseov stunt koji će pored gadgeta i maski postati zaštitni znak budućih filmova u seriji.
Nastavak je došao 2000., a režirao ga je majstor akcionog žanra John Woo. Iako je od Matrixa krenula cijela ta fama da ako je nešto u slowmotionu onda time i bolje izgleda, i kako je to bio režiserov (uz golubove) zaštitini znak, slobodno se može reći da je drugo izdanje Nemoguće misije bilo i više nego prezasićeno slowmotionima. Film je opet imao kvalitetnu glumačku postavu: Anthony Hopkins kao direktor IMF-a, Dougray Scott kao negativac, Richard Roxburgh kao negov pomoćnik, Thandie Newton kao Cruiseov ljubavni interes koji će mu pomoći u izvlačenju informacija od Scottovog lika; Ving Rhames reprizira svoju ulogu iz prvog dijela, a u manjim, ali zapaženim ulogama su se pojavili Rade Šerbedžija i Brendan Gleeson.
Film je vizuelno bio vrlo privlačan, a akcione scene koreografirane i izvedene sa posebnom pažnjom za detalje, mada u nekim slučajevima i previše stilizovane. Sve u svemu nastavak je imao bitno drugačiji ton u odnosu na originalni film. Izgledao je više kao film kojim dominira Cruiseov lik, dok su ostali samo pomoćni igrači.
U trećem dijelu iz 2006., prvom igranom filmu do tada veoma angažiranog producenta J. J. Abramsa, lik Ethana Hunta je dobio jednu, po nekima bespotrebnu, humanističku notu. Od agenta u polju postao je instruktor, a još i vjeren i kasnije vjenčan sa Julijom (Michelle Monagham). Bez obzira na to, film je imao dosta dobru priču, odličnog negativca (Philip Seymour Hoffman), kvalitetne likove. Od glumaca koji ih portretiraju tu su Billy Crudup kao jedan od izvršnih direktora IMF-a; Ving Rhames reprizira svoju ulogu; Jonathan Rhys Meyers i Maggie Q kao novi članovi tima, te Laurence Fishburne i Simon Pegg u manjim ulogama.
Hunt se vraća na teren zajedno sa probranom ekipom i bude primoran da spašava svoju voljenu iz ruku negativca Owena Daviena (Hoffman) ne prezajući ni pred kakvim preprekama. Abrams je uradio dobar režiserski posao znalački baratajući sa pričom i likovima, ali je film najslabije prošao na box officeu od prijašnjih filmova. Razlog? Najverovatnije zbog prikaza Hunta kao lika koji pored posla tajnog agenta ima i privatni život zbog kojeg će ispaštati. Publici je očigledno bilo dosta humaniziranja akcionih junaka.
Jasno je da je cijela Mission: Impossible franšiza pokrenuta sa ciljem da se naprave filmovi kojima će se Tom Cruise (producent još od prvog dijela) promovovisati u akcionog junaka. Reditelj Pixarovih uspješnica The Incredibles i Ratatuille, oskarovac Brad Bird, koji je odabran da režira četvrti dio Nemoguće misije: Protokol duh, je svoj prvi igrani film učinio do sada i najboljim izdanjem Nemoguće misije. Priča, karakteri, vizuelni izgled filma, akcione scene i glumačke perfomanse su dovedene do vrhunca. Nakon odličnog prijema publike i kritike, četvrta Nemoguća misija: Protokol duh je samo portvrdila činjenicu da je reditelj Brad Bird impresivan vizuelista sa savršeno istančanim smislom za detalje, a ono što je neminovno jeste nastavak (planiran za 2015.) u kojem ćemo ponovo gledati Cruisea kao Ethana Hunta kako nemoguće pretvara u moguće.
Mission: Impossible
IMDb rejting: 7.1/10
Rotten Tomatoes rejting: 61%
Mission: Impossible II
IMDb rejting: 6.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 57%
Mission: Impossible III
IMDb rejting: 6.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 70%
Mission: Impossible – Ghost Protocol
IMDb rejting: 7.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 93%