Završni online festivalski program Kreativne ekologije za dovoljno zajednički svijet dostupan je do 16. decembra. Selekcija povezuje filmove koji stvaraju i dijele posebnosti (ne)imaginarnih teritorija gdje subjektivnost, intimno pamćenje, kao i snovi i špekulacije komuniciraju društvene i ekološke informacije kroz stoljeća. Ovaj izbor od osam filmova vezanih za sadašnju i buduću ekološku krizu zasnovan je na historijskim, mitološkim i aktuelnim pričama za koje smatramo da je važno da ih podelimo širom bivše Jugoslavije (i dalje).

Program otvara film Ukroćujući vrt od Salomé Jashi koji slijedi čovjeka koji kupuje stoljetna stabla, neka visoka poput zgrada od 15 spratova, od zajednica širom gruzijske obale, i iskopava ih iz korijena kako bi ih skupljao u svom privatnom vrtu. Kako bi premjestili stabla tih dimenzija, okolno tlo biva u potpunosti uništeno i ljudi koji žive u blizini su primorani da se adaptiraju. Film istovremeno slijedi ovaj proces i portretira potrebe i vrijednosti današnjeg gruzijskog društva, te zrcali teme prisilne migracije, gdje je “iskorijenjivanje” više od metafore.

U sličnom „kolekcionarskom“ tonu film Ništa osim sunca autora Aramija Ullóna prati život Matea Sobodea Chiquena koji od sedamdesetih bilježi priče, pjesme i svjedočanstva svog Ayoreo naroda. Kako bi sačuvao fragmente jedne kulture koja iščezava, Mateo posjećuje zajednice sušne i napuštene paragvajske Chaco regije, i na kasetama bilježi iskustva drugih pripadnika Ayoreo naroda koji su, poput njega, rođeni u ogromnim šumama, slobodni nomadi, bez kontakta sa bijelom civilizacijom, sve do dolaska religioznih misionara koji su ih primorali da napuste zemlju predaka, načine preživljavanja, vjerovanja i domove. Posljednji film koji prati kolekcionare sjećanja je Može li se planina sjećati od Delfina Carlota Vazqueza. Ovaj dokumentarac je lični dnevnik perioda života u Meksiku i portret Popocatepetla, aktivnog vulkana. Tokom osvajanja, meksičke revolucije, uspona EZLN-a i današnjeg jačanja feminizma, vulkan je odgovarao erupcijama na socijalne zahtjeve. Može li se planina sjećati?

Nothing but the Sun

Filmovi Gdje smo rediteljice Amélie Bargetzi , El Lado Quieto od Carolina Fusilier i Miko Revereza i Život koji dijelimo reditelja Diogoa Perreira dijele zajedničku nit, život na rubu ekonomskog i ekološkog uništenja. Od prošlosti, preko sadašnjosti, pa sve do budućih vizija stanovnika, ovi nas filmovi podsjećaju na svrhe i vrijednosti društva na rubu haosa. Rediteljica Bargetzi prati dešavanja u maloj industrijskoj luci-gradu Fos-sur-mer koji se nalazi na jugu Francuske. Grad i lokalno stanovništvo guše se atmosferskim zagađenjem iz brojnih rafinerija i industrija koje ih okružuju. Carolina Fusilier i Miko Revereza u svom filmu putuju sve do pacifičke obale Meksika gdje se nalazi ostrvo Capaluco. Nekada užurbano ljetovalište za kruzere u prolazu, sada je bez ljudi. Radoznalo morsko stvorenje izlazi iz vode nakon što je proputovalo jaku struju sa Filipina. Reditelj Perreira se u svom filmu fokusira na jedan djelić života Poete i Belinhe, para porijeklom iz Cape Verdea, koji žive u zajednici kojoj prijeti kraj: naselju Barruncho u Odivelasu. Sa neizvjesnom budućnošću pred sobom, Poeta i Belinha se brinu o svojim životinjama i usjevima, i prilagođavaju se dnevnim promjenama.

Zadnja dva filma programa dijele temu razaranja zemlje putem vatre ili vode. Rock Bottom Riser u režiji Ferna Silve  propituje utjecaj naseljeničkog kolonijalizma, potragu za oblicima inteligentnog života, i otkriće novih svjetova dok zurimo u postojanje vlastite planete. S druge strane, Holgut od Liesbeth de Ceulaer prikazuje kako se sibirski permafrost topi. Drevne kosti se dižu iz zemlje i divlje životinje kao da počinju nestajati. 

Selektorica programa Adrianna Quena opisala je izbor filmova sljedećim riječima: „Kako se odnosimo prema misteriji prirode, izvan sebe i unutar sebe? Može li to biti ključ za širenje naše političke imaginacije izvan ekstraktivizma i suprematizma? Kako bi se naši životi mogli promijeniti ako se sjetimo i prepoznamo da životinje, povrće, vulkani i fantastična morska stvorenja također imaju aktivnu političku i društvenu agenciju u stvaranju svijeta? Izum antikolonijalnog i više od ljudskog društvenog svijeta poput takvog, sa kapacitetom za ovu vrstu pamćenja, zahtijeva maštovite duboke ekologije koje mogu uključivati ​​subjektivnost, mitove, šapat i čuđenje kao dio naših ekosistema. Filmovi u ovom programu ispunjeni su tom misterijom i čudom, u najpolitičnijem od svih prostora, svakodnevnom.“

Šesnaesto izdanje Pravo Ljudski Film Festivala velikodušno je podržano od strane Nacionalne fondacije za demokratiju (Vašington) i mnogih drugih partnera, dok je specijalni program Više od svega, željela sam još malo ostati – suvremeni brazilski film uz podršku Ambasade Brazila u Bosni i Hercegovini.

Za sve informacije o dostupnosti filmova, kao i svim ostalim festivalskim aktivnostima, pratite web stranicu pravoljudski.org, društvene mreže i hashtagove #plj16 i #pravoljudski16.