Piše: Nino Romić
Njemačka je zemlja iz snova za mnoge stanovnike balkanskih zemalja. Životni standard, redovna plaća, uređeno društvo i socijalna država koja se skrbi za svoje građane – to je, barem, uvriježeno mišljenje većine osoba kada tema upliva u razgovor. Film Srđana Šarenca, Bugarski san, donekle opovrgava mit Njemačke kao obećane zemlje, predstavljajući gledateljima životnu priču Petre Kallenbach, koja je odlučila napustiti „obećanu zemlju“ i provesti potonji dio svojeg života u Bugarskoj. Odluka je monumentalna, imajući na umu ogromni jaz između dviju zemalja, koje se razlikuju po privredi, kulturi, pismu i religiji – te konačno po životnom standardu. Naime, Petrina penzija od €700 ne može joj priuštiti ni najmanji oblik luksuza. Nakon što se od te mjesečne cifre odbije stanarina i režije, Petri preostaje svega desetak eura. Kupovinu obavlja u socijalnim prodavnicama, a o izlascima i rekreaciji ne može ni maštati. Izdaleka, tačnije – sa gledišta stanovnika većine bivših jugoslovenskih država, €700 mjesečnog prihoda je pozamašna cifra, nerijetko u rangu plaće osobe sa visokom stručnom spremom, ali za penzionisanu osobu u Hamburgu to je izvor dovoljan za preživljavanje i životarenje.
Mada Šarenac priznaje da je pojava ograničena, dovoljan broj osoba napušta Njemačku radi života u manje razvijenim zemljama da se pažnja može skrenuti na nju. Ipak, Petrin slučaj je iznimak, zbog činjenice da je Petra odlučila napustiti rodnu zemlju i grad u kojem je provela mladost zauvijek. Šarenac i ekipa iza njega, prati Petru dok se sprema za sudbonosnu selidbu. Po riječima autora, ekipa je imala minimalni uticaj na tok događaja, uglavnom zbog Petrine snalažljivosti i nepokolebljivog stava. Iako je riječ o dokumentarcu, Bugarski san odiše jedinstvenim karakterom, Petrinim karakterom, tačnije. Osim ugodne pojave, Petra je jedna od najhrabrijih osoba koju možete sresti izvan neke konfliktne zone. Ona napušta svoj dom i odlazi u zemlju čiji jezik i pismo ne poznaje, čiji su običaji strani, a uređenje upitne kvalitete gledano iz njemačke perspektive. Ona je također i vrlo izražajna osoba, umjetničkog duha i kova, koja gleda naprijed, a ne unazad, uprkos svim nedaćama koje bi je mogle snaći dok traga za ostvarenjem svojeg sna.
Promjena – tema 2. AJB DOC-a u slučaju Petre i njenog Bugarskog sna je istovremeno zastrašujuća koliko i nadahnjujuća. Teško je ostati ne ganut nakon gledanja Bugarskog sna, ali da se iščitati da je cilj autora bio potaknuti propitivanje gledišta publike o životu u nekim zamišljenim zemljama meda i mlijeka, nasuprot života u stvarnosti u kakvoj ga sami zatičemo.
