Piše: Sead Vegara
Prvo izdanje AJD Industry Days održano je prije tri godine na četvrtom Al Jazeera Balkans Documentary Film Festivalu. Među predstavljenim projektima prije dvije godine su se našla dva ostvarenja koja su sada nakon dugotrajnih priprema konačno došla pred publiku i to ni manje ni više nego na 7. AJB DOC-u u Takmičarskom programu.
Ahmed Mahfouz, generalni direktor Al Jazeera Documentary Channela, za Oslobođenje je izjavio da je njihova vizija ispunjena u potpunosti. “Kada smo kreirali ovakvu verziju događaja, morali smo podržati filmaše u njihovoj borbi za stvaranje filma, a kada osjetimo da imamo dobar projekat ne podržavamo ga samo novčano već priznavanjem i promocijom“, izjavio je Mahfouz dodajući da je potrebno umrežavanje filmaša i festivala, institucija, koproducenata i prikazivača. “Na kraju imamo gotov film koji je u konkrenciji i to znači da je naš cilj opravdan“, zaključio je Mahfouz.
Jedan od filmova je naslov Blueberry Dreams (Plantaža snova, 2024). Dokumentarac u režiji Gruzijke Elene Mikaberidze pripovijeda priču o četveročlanoj gruzijskoj porodici koja se uključuje u agrarni program “Zasadimo budućnost“. Program je to koji je vlada osigurala kako bi stabilizovala područje u sjevernoj Gruziji, tačnije u selu u kojem živi četveročlana porodica Meladze, na granici s proruskom regijom Abhazijom u kojoj se već trideset godina vode neprestani sukobi. “Zasadimo budućnost“ ponudiće mještanima priliku da se okušaju u proizvodnji borovnica, a film rediteljice Mikaberidze će pratiti Meladzeove u nastojanjima da na “plantaži snova“ uzgoje što više borovnica kako bi si osigurali veći prihod novčanih sredstava. Glavna figura porodice Meladze je opušteni suprug i otac Soso koji će sa suprugom Ninom i dvojicom sinova, Giorgijem i Lazareom, u rasponu od godine dana, cijele sezone za uzgoj, od same sadnje pa do branja borovnica, proći put prema boljem životu, neizvijesnoj i potencijalno svijetlijoj budućnosti. Kadrove plantaže po kojoj se igraju dvojica mladih članova porodice Meladze, rediteljica će preklapati sa onima u kojima se purani neometano šetkaju po imanju, time stvarajući sliku seoske idile.
Drugi film prepoznat na 2. izdanju AJD Industry Days naslovljen je Grand Me (Velika ja, 2024). Riječ je o veoma pažljivo struktuiranom dokumentarcu u režiji dvojca Atiye Zare Arandi i Brama Crolsa u kojem pratimo djevojčicu Melinu u vožnji autom sa majkom, dok se prepliću dešavanja od prije dvije godine nakon što je Melina napunila devet godina. Jasno nam je od samog početka da tu nešto ne štima, a u to ćemo se uvjeriti kako nas reditelji budu vodili kroz nadasve zanimljiv narativ. Melina živi sa nanom i dedom koji su zaštitnički nastrojeni prema svojoj jedinoj unuci, a njena majka se pojavljuje tu i tamo uglavnom samo da bi nervirala našu junakinju, dok otac uopšte nije u priči, barem ga Melina ne voli i mrzi kada se i ako pojavi da je izvede na druženje. Trenuci u igri sa nanom i dedom, sama igra karata ili momenat kada Melina dedi lakira nokte nemoguće je da vas ne nasmiju. Dom sa roditeljima koji će je voljeti nešto je za čime Melina istinski čezne i žudi. Naposljetku, nakon što majci u razgovoru u kolima jasno da do znanja da uopšte nije dobra majka i da je nije bilo tu za nju kada joj je najviše trebala, ostaviće otvoren kraj sa nanom i dedom, i putovanjem zimi u Tursku, te pravljenjem jezuške u snijegu i igrom.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
