Piše: Sead Vegara
Od kako znam za sebe, odakle seže moje najranije sjećanje, želio sam biti astronaut. Svojevrsna fascinacija svemirom će biti podstaknuta TV serijom Zvjezdane staze: Nova generacija, a ubrzo kasnije i vezivanjem za “svemirsku operu“ Ratova zvijezda. Sve to će pasti u zapećak sa polaskom u školu. Zašto, toga se više i ne sjećam, ali zato nikada neću zaboraviti maštarije o sebi kao astronautu koji skakuće po Mjesecu. Za protagonistu filma Ad Astra Roya McBridea (Brad Pitt) da postane astronaut, bilo mu je predodređeno, u krvi, neko bi rekao. Sin svemirskog pionira Clliforda McBridea (Tommy Lee Jones), Roy je mogao postati (i postao je) jedino astronaut sa velikim ambicijama. Mada ga je to koštalo svega ostalog, privatnog života i bilo kakvog interesovanja za išta drugo osim posla.
Ad Astra; režija: James Gray; uloge: Brad Pitt, Donald Sutherland, Tommy Lee Jones, Liv Tayler; 2019.
IMDb rejting: 7.1/10
Rotten Tomatoes rejting: 83%
Bliska je budućnost i ljudi su naselili Mjesec i druge planete Solarnog sistema. Na samom početku filma Roy doživljava nesreću u Zemljinoj orbiti pri popravci svemirske stanice, ali ostaje toliko priseban da je to naprosto nevjerovatno. Nadređeni ga šalju u tajnu misiju na rub Solarnog sistema, na Neptun, u potragu za njegovim ocem kojem se izgubio trag već preko 30 godina, a koji je bio u prvoj misiji pronalaska inteligentnog života van Zemlje. Put je to koji će Roya odvesti do Mjeseca preko Marsa i dalje, i na kojem će se zapitati kakav je odnos imao sa ocem, otkriti groznu istinu, kao i detalje o samom sebi.
Pitt ponovo dokazuje da je izvanredan glumac, spreman napraviti uvjerljivu glumačku kreaciju, i to samo facijalnom ekspresijom (podizanjem desne obrve!), nešto što je samo njemu svojstveno, a da pri tome ne izgubi na potrebnom izražaju. Dva (dobro) ostrajela glumačka barda, kao prvi koji se pojavljuje jeste Donald Sutherland i drugi Tommy Lee Jones, u svojim epizodama dovoljno su učinkoviti i na nivou koji smo navikli gledati od takvih glumačkih veličina. Prvi, Sutherland u minijaturi kao nekadašnji radni kolega Jonesovog lika, koji će Pittu nagovijestiti, upozoriti ga da tu ima više od spasilačke misije, a drugi, Tommy Lee kao svojevrsni specijalni svemirski pukovnik Kurtz sa aluzijom na Coppolinu Apokalipsu sada, tj. “Srce tame“ Josepha Conrada.
Reditelj James Gray (Little Odessa, The Lost City of Z) vješto vodi filmsku priču, prema scenariju ispisanom u saradnji sa Ethanom Grossom, te pored same grandioznosti u nekim momentima pokušava i uspijeva ostati u okvirima priče o samospoznaji i pronalasku mira sa svijetom. Težina priče odražava se i u sumornoj, ali virtuoznoj kameri direktora fotografije Hoytea Van Hoyteme (Interstellar), fascinantnim vizualima popraćenim nenametljivom i po potrebi uzvišenoj muzici Maxa Ricthera (Shutter Island).
Ljudi su sada već davno davne 1969. godine sletjeli na Mjesec. Pored čuvene rečenice: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo!“, astronaut Neil Armstrong je izrekao i sljedeću rečenicu: „Sretno gospodine Gorski!“. Legenda kaže da je NASA angažovala reditelja Stanleyja Kubricka (2001: A Space Odyssey) da režira slijetanje Apolla 11 na Mjesec. A Kubrick, perfekcionista kakav jeste, insistirao je na autentičnim lokacijama. To je ono što se vodi kao urbana legenda, samo što Armstrongovo objašnjenje ko je Gorski baš i nije toliko poznato. Barem nije bilo sve do 1990-i-neke kada je Armstrong “otvorio dušu“ tadašnjem predsjedniku Amerike Billu Clintonu u Camp Davidu. Sve do tada, Armstrong je šutio i smješkao se na provokacije: ko je Gorski, ruski suparnički kolega... Kako predsjedniku Amerike ne reći istinu?! Armstrong je Clintonu ispričao da je kao klinac odrastao u predgrađu i da je stalno bio uz stariju raju koja je igrala bejzbola, te išao da pokupi odletjele loptice. Tako je loptica odletjela u dvorište njegovog komšije gospodina Gorskog: „Ušavši u dvorište da nađem lopticu čuo sam, kroz otvoren prozor, kako se gospođa Gorski dere na gospodina Gorskog: 'Seks! Hoćeš seks!? To ćeš dobiti kad komšijin mali ode na Mjesec!'“
Razne su teorije (zavjere) o tome da li smo uopšte sletjeli na Mjesec obrazlagane u mnoštvu dokumentaraca, pa i sumnjive kvalitete, ali ono što nam daje sedma umjetnost jeste mogućnost da možemo zaviriti u duboki svemir i daleke fantastične svjetove, a naučnofantastična triler/drama Jamesa Graya Ad Astra sa Bradom Pittom vodi nas na same rubove koliko-toliko poznatog Solarnog sistema. I to je nezaboravno putovanje!
