Piše: Marko Njegić

Naslov britanske serije u produkciji Netflixa After Life sugerira da će se kreator i glavni glumac, popularni komičar Ricky Gervais, baviti "Životom nakon smrti". No, to nije serija o zagrobnom životu nakon smrti. To je serija o našem životu nakon smrti bliske osobe. Serija koju će, vjerujte na riječ, istinski doživjeti samo netko tko zna kako je izgubiti nekoga neprežaljenoga, a udara najsnažnije u srce ako je bol od gubitka još svjež.

Prvu sezonu serije (druga je ipak slabija) potpisnik ovih redaka je doživio emotivno, ali emocije su, spletom tužnih okolnosti, bile najjače prilikom gledanja treće koja je najbolja i bez stopostotnog poistovjećivanja s pričom i glavnim likom. Srcobolja je zagarantirana, no s njom u paketu dolazi i katarza koju Gervaisov lik doživljava sjedeći na klupi u crkvenom dvorištu.

After Life kao gorko-slatka serija, spoj tuge i sreće, tragedije/drame i komedije, pokušava olakšati bol od gubitka jer "život može biti težak, ali uvijek postoji nada". "Nada je sve", kako glasi moto treće i najveće sezone Života nakon smrti, vječno ugraviran u srce gledatelja i na svaku repliku klupa, njih 25, koje je Netflix donirao lokalnim zajednicama Velike Britanije u dobrotvorne svrhe borbe za mentalno zdravlje.

Netflix je to napravio netom prije premijere After Life 3, treće i navodno posljednje sezone Gervaisova TV projekta. Na prvu, to može zvučati samo kao dobra reklama seriji, ali je puno više od toga. Gesta je plemenita i u stopostotnom duhu Života nakon smrti. Neke ključne scene serije After Life, njezino srce i duša, odvijaju se upravo na klupi u crkvenom dvorištu, gdje suicidalni Tony isprve često sjedi sam i, u pauzama od rada za lokalne novine fiktivnog britanskoga gradića, razmišlja o gubitku supruge Lise (Kerry Goodliman), da bi se počeo polako otvarati u razgovorima sa starijom udovicom (Penelope Wilton).

Klupe su trajna ostavština serije, koja i u trećoj sezoni, više no ikad, potiče ljude da se otvore jedni drugima, podijele tugu i usamljenost, olakšaju dušu. Serija o tuzi u svim stadijima, ali i pronalasku snage i želje za nastavkom življenja nakon nečije smrti i nenadoknadiva gubitka koji je nemoguće ikad preboljeti, pogodila je terapeutsku žicu. Baš nedavno Gervais je rekao kako terapeuti koriste Život nakon smrti i tako pomažu pacijentima u nošenju s gubitkom i svime što ih tišti. Doista, After Life uz malo zdravog i potrebnog patosa olakšava faze tugovanja, pokušava izmamiti smijeh i pronaći zraku sunca nakon suza i kiše.

Jedan smijeh, jedna suza i tako ukrug, dok Tony (i gledatelj) pokušava izaći iz začaranog kruga tugovanja i otkriti kako nastaviti dalje sa životom tijekom prozračnih i ekonomičnih šest epizoda u optimalnom trajanju od nekih 25 minuta, maksimalno pola sata. Možda najvrjednija životna lekcija treće sezone serije jest spoznaja da treba nastaviti živjeti ne samo radi sebe, nego i radi pokojnika koji bi željeli da nastavimo sa životom ipak vrijednim življenja i pronađemo neku utjehu i sreću koliko god teško bilo, ali i zbog drugih (bliskih) ljudi, članova obitelji, prijatelja, kolega...

Neke od tih ljudi u seriji utjelovljuju likovi prilično savršeni u ljudskim nesavršenostima, što ih čini stvarnima i poistovjetljivima, poput protagonista u tumačenju Gervaisa koji se pokazuje kao nešto više od "običnog" komičara i slijedi dramske tragove Robina Williamsa (Društvo mrtvih pjesnika, Kralj ribara, Dobri Will Hunting), Jima Carreyja (Trumanov show, Vječni sjaj nepobjedivog uma), Billa Murrayja (Izgubljeni u prijevodu), Stevea Carella (Foxcatcher) i Adama Sandlera (Uncut Gems). Gervais razumije život, ljude i ljudskost. Životni likovi, životne situacije, životna serija, napisana i glumljena s puno duhovitosti, topline i osjećajem za intimno, ozvučena u trećoj sezoni još pogođenijim soundtrackom poput Radioheada i "Let Down".

Gervais vodi gledatelja na još jedno, finalno putovanje od suza do smijeha i natrag. Ako je serija stvarno završila, završila je na najbolji mogući način, ali njezino putovanje nije gotovo. Život poslije smrti će nastaviti živjeti u srcu i mislima svakoga tko je izgubio nekoga.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija