Piše: Sead Vegara

Prva pretpremijerna projekcija trećeg dijela Avatar: Fire and Ash (Avatar: Vatra i pepeo, 2025). Momak kaže djevojci: “Ne valja im slika. Sve je mutno.“ Djevojka se osvrne prema prepunoj sali uvidjevši da svi nose 3D naočale i kaže: “Pa naravno! Trebaju nam naočale! Film je u 3D-u!“ Nakon toga slijede “meksički valovi“ među posjetiteljima kina, dok neupućeni momak odlazi po 3D naočale. Koliko god se činio nestvaran scenarij, takva situacija se desila. Za ne povjerovati! Doći na projekciju nekog tamo Avatara i ne očekivati film u 3D-u!?

Avatar: Vatra i pepeo; režija: James Cameron; uloge: Sam Worthington, Zoe Saldaña, Stephen Lang, Sigourney Weaver, Oona Chaplin; 2025.

IMDb rejting: 7.5/10

Rotten Tomatoes rejting: 67%

A pored toga, znate li koji je problem sa filmovima koji traju preko tri sata? Što nemate blage veze kako je počeo film. Sve je to super, divno i krasno, fan-tas-ti-čan kino-ugođaj, prelijepi, očaravajući vizuali, priča u kojoj se bez prestanka smjenjuju akcione scene i koja stalno ide naprijed. Ali, činjenica da na licu preko tri sata nosite 3D naočale i da vam se već nakon dva sata pomalo počinje vrtjeti u glavi, jasno daje do znanja da ljudsko oko nije baždareno za 3D.

Opet, sve čestitke idu reditelju i scenaristi Jamesu Cameronu jer je uspio u onome u čemu rijetki filmaši uspijevaju: snimiti tri dijela jedne priče bez da upadne u klopku ponavljanja. I k tome još napraviti revoluciju u filmskom svijetu promijenivši za sva vremena način na koji gledamo filmove. U biti Cameron nije samo revolucionizirao 3D već i kompletan način snimanja i produkcije. O tome bi se dali ispisati redovi i redovi. Još jednom, riječ je o vizionarskom ostvarenju velikog reditelja, koje je baš poput svoja dva prethodnika – veličanstveno i prema kojima se odnosi s poštovanjem dostojnim istinskih revolucionarnih pokretnih slika.

Koliko je ne baš tako davne 2009. Avatar bio nešto do tada neviđeno i nezabilježeno na velikom platnu, od samog pristupa načinu snimanja, specijalno dizajnirane kamere za još specijalniji 3D, revolucionarna upotreba motion-capture tehnologije (glumci na sebi nose “odijelo“ sa senzorima pomoću kojih se njihovi pokreti “hvataju“ i obrađuju u kompjuteru), nevjerovatno je ono što nam u trećem dijelu donosi Cameron. Uz epsko trajanje od tri sata i 17 minuta reditelj nam ponovno nudi novi svijet, koji iz prašuma Pandore, njenih morskih dijelova, vodi u obitavalište plemena “Pepelnih ljudi“ koje predvodi zlobna Varang (Oona Chaplin). Radnja se odvija odmah nakon događaja u prethodniku, gdje smo pratili Jakea Sullyja (Sam Worthington), koji je trajno u svom avataru sa Neytiri (Zoe Saldaña) oformio porodicu, koja je nažalost ostala bez svog jednog člana, sina Neteyama (Jamie Flatters).

Bez ulaska u spoiliranje dovoljno je reći da se ponovo vraćaju neki stari likovi u novom ruhu, ali i da ima dosta onih novih, koji produbljuju i proširuju priču. Otkako se svjetla u kinu ugase, pa sve do momenta kada krene odjavna špica, biće vam jasno da ste prisustvovali nečemu nesvakidašnjem, nevjerovatnom doživljaju koji je potpun samo u mraku hrama sedme umjetnosti. I da! Boliće vas glava.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje