Piše: Sead Vegara

U samom prologu filma Bosanski lonac, scenariste i reditelja Pave Marinkovića, daje se opis tradicionalnog istoimenog bosanskog jela kroz snimke rudara koji prije nego krenu na posao pripremaju obrok. Svako od njih donio bi nešto od sastojaka koji trebaju za pripremu: mrkva, zelen, krompir, luk, kupus, meso... Sve to bi stavili u glineni ćup, koji bi zakopali u zemlju, nad kojom bi zapalili vatru. Tako da kada završe smjenu i bude vrijeme ručku, bosanski lonac bi bio spreman za jelo.

Bosanski lonac; režija: Pavo Marinković; uloge: Senad Bašić, Admir Glamočak, Zlatko Burić, Bruna Bebić, Dejan Aćimović; 2023.

IMDb rejting: 8.1/10

Sada, Marinkovićev film upravo je takav – smješa mnogo sastojaka (drama, komedija, romansa), koji bi trebali da daju dobra ukus, tj. kvalitetan film, ali istina je mnogo dalje od toga. Bosanski lonac neujednačen je film, pomalo traljavo napisan i isto tako snimljen, ali zato sasvim solidno odglumljen. Dakako, najjača karika filma su glumci, međutim to baš i ne izdiže film iznad prosječnosti. Počevši od Senada Bašića (na momente briljira, na momente rutinira) kao glavnog protagoniste Faruka Šege čija je egzistencija došla u pitanje jer mu austrijske vlasti ne namjeravaju produžiti boravišnu dozvolu, te se pokušava poput pravog Balkanca izvući iz nezgode.

Tražiće od svojih šefova na radiju da slažu kako sprema novu radio-dramu i kad to ne upali obratiće se za pomoć vjerskoj zajednici gdje će također loše proći. Ipak, nadu i spas će pronaći u lokalnoj pozorišnoj trupi, koja je vidjela i bolje dane. Faruk će iskopati svoj stari dramski tekst “Vampiri sa Miljacke“ i ponudit ga za izvođenje, samo da bi time osigurao i opravdao boravišnu dozvolu, jer time doprinosi kulturnom životu Graza. Također će utjehu pronaći u naručju lokalne ugostiteljke Dragice, u veoma uvjerljivoj interpretaciji Brune Bebić. Malo lepršavosti u cijelu priču unijeće fenomenalni Admir Glamočak kao domar Mujo, koji u podrumu pozorišta peče rakiju, i koji će Faruka upoznati sa pozorišnom trupom.

Podijeljen na četiri dijela: “Faruk“, “Pozorište“, “Posao“ i “Premijera“, Marinkovićev film nećete degustirati kao pravi pravcati prvoklasni bosanski gurmanski specijalitet, možda jedino kao dobro zagorjeli “bosanski lonac“ zbog kojeg ćete se vrtiti u kinu i svakog časa gledati na sata i mjeriti minute do kraja, koji nikako da stigne. S obzirom na nedostatak ili bolje rečeno ikakvu prisutnost kvalitetnih domaćih filmskih naslova, moraćemo se zadovoljiti i sa ovakvim osrednjim ostvarenjem kakav je Bosanski lonac.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje