Piše: Marko Njegić
Počela je treća runda "karate-kidovske" serije Cobra Kai, preporučene u nedavnim serijskim preporukama za blagdane. Imali ste vremena nadoknaditi gledanje prve dvije sezone i, ako jeste, idemo dalje s trećom koja je imala premijeru na Netflixu baš na Novu godinu kao prva televizija 2021. Dobra vijest jest da je treća sezona bolja od razočaravajuće druge, približni "au pair" s prvom, a u nekim segmentima i najbolja unutar čitave serije. Moguće da je za to odgovoran Netflix koji je kupio Cobra Kai od YouTubea. Netflix često razočara s filmovima, ali sa serijama ima više iskustva i uspio je ispraviti neke "krivine" u Cobra Kai, odnosno potencirati ono što je bilo najpravije, a to su nostalgija i emocije temeljene na filmskom serijalu Karate Kid. Jedni od najpopularnijih filmova osamdesetih, stvoreni po uzoru na serijal Rocky (dijele istog redatelja Johna G. Avildsena), Karate Kid I, II & III su bili i ostali neki od najomiljenijih generacijskih filmova dekade.
Facebook ‘sensei‘
Cobra Kai za Karate Kida funkcionira kao Creed za Rockyja, svojevrsni "post scriptum" serijala fokusiran na starije likove, dovoljno ostarjele da budu mentori mlađima, koje gledamo u nekom novom svjetlu dok predaju štafetu novim generacijama. Junak serije je, interesantno, antijunak filmova – "bully" Johnny Lawrence (William Zabka). Naime, Cobra Kai zamagljuje granicu između crnog i bijelog, ne nužno pojasa na karate kimonu. Johnny nije loš tip, niti je Daniel LaRusso (Ralph Macchio) toliko dobar, budući da se priča može sagledati tako da je i on bio razmjerni "bully". "Čujem da si ti maltretirao", netko dobaci Danielu pri početku treće sezone. Istina je negdje između, na "brisanom prostoru" gdje obojica, zapravo, umnogome nalikuju jedan drugome i nisu toliko drukčiji, zbog čega se možda i ne podnose. To je jedna od glavnih misli vodilja treće sezone koja razmišlja o protoku godina i izgubljenom vremenu.
"Nije li karate umro u osamdesetima", jedna je od prvih (autoironično) izgovorenih rečenica u Cobra Kai 3. Naravno, nije, ali glavni likovi takoreći još žive u osamdesetima. Odnosno, ako ne žive, nisu se posve prilagodili na vrli novi svijet, posebice Johnny koji muku muči s društvenim mrežama pa mu Facebook "sensei" postaje njegov učenik-pulen Miguel Diaz (Xolo Maridueña), ali zato je i dalje kralj kad treba prosuti "80‘s macho" repliku u stilu "svijetlo pivo je za pičkice". Treća sezona se prelama u epizodi kad Daniel ode na Okinawu, mjesto rođenja njegovog neprežaljenog "senseija" mr. Miyagija (nezaboravni, za Oscara nominirani Pat Morita), gdje će se sresti s djevojkom u koju je bio zaljubljen, Kumiko (Tamlyn Tomita), ali i oponentom Chozenom (Yuji Okumoto).
Snimljena kao lijepa posveta središnjem dijelu filmske trilogije, tj. podsjetnik na Karate Kida II, epizoda prelama poantu serije razapete između nekad i sad u sceni kad Daniel posjeti selo Tomi i otkrije da je na njegovu mjestu niknuo "shopping mall". Sve se promijenilo, pa ni Daniel i Johnny više nisu sto posto isti, niti to mogu biti, kao ni mi, gledatelji. Ipak, Cobra Kai 3 za sve nas traži i pronalazi tračak nekadašnje nevinosti Karate Kida u flešbekovima na mlade protagoniste koji su sada dosegnuli godine koliko su imali njihovi "senseiji" kad su ih trenirali. Takve stvari minuse serije pretvaraju u pluseve ili ih neutraliziraju. Minusi se tiču sapuničastih (pod)zapleta koji jesu primjer preciznog "plottinga" i prenošenja nekadašnjeg srednjoškolskog suparništva na današnje naraštaje, ali svejedno pripadaju sapunici, s čestim promjenama strana (mladih) likova, njihovim zaljubljivanima i odljubljivanjima te potenciranjima i prolongiranjima rivaliteta, što znade s vremenom nanovo iziritirati gledatelja.
Karate Alexis
S jedne strane, Danielov karate "dojo" Miyagi-do, s druge Johnnyjev Cobra Kai kojeg od njega preuzima njegov bivši "sensei" Kreese (Martin Kove). Nova sezona starta odmah nakon "karate pobune" u srednjoj školi s kraja prethodne između polaznika dvaju "dojoa", kad je Danielov "protege", ujedno Johnnyjev sin Robby Keene (Tanner Buchanan), gurnuo Miguela s visine i ovaj završio u komi od posljedice pada. Robby je u bijegu, Miguel dolazi sebi, a Johnnyjevi studenti Hawk (Jacob Bertrand) i Tory (Peyton List) postaju Kreeseovi miljenici, "bullyji" zatrovanih umova kojih se boje polaznici Miyagi-do "dojoa", njegov bivši prijatelj Demitri (Gianni Decenzo) i Danielova kćerka Sam (Mary Mouser).
Kreatori serije pokušavaju "humanizirati" Kreesea flešbekovima na Vijetnam koji su hvalevrijedni, ali raštrkani i na koncu on (p)ostaje svojevrsna muška verzija manipulatorice iz sapunice, karate Alexis s kubanskom cigarom u ustima. Olakotna okolnost jest da se, barem, Johnny i Daniel više ne koškaju toliko budući da sad imaju zajedničkog neprijatelja u Kreeseu i na momente postaju akcijsko-komični duo osamdesetih, Tango i Cash kako ih naziva gđa LaRusso (Courtney Henggeler). Njihov odnos, kao i zasebne priče svakog od njih, odraslih, ali ne i posve sazrelih muškaraca, srce su serije od njezinih početaka koje kuca i u trećoj sezoni. Najjače kad se ponovno susretnu s osobama iz prošlosti i (o)sjete kao da im je opet 17 dok imaju 35 godina života za ispričati.
Kad se Johnny nađe s Ali (Elizabeth Shue), nekadašnjom curom koja je bila i Danielova djevojka, Cobra Kai 3 se potvrđuje kao fini "hommage" za fanove Karate Kida, organizirajući "reunione" starih likova i podsjećajući na to kako je bilo nekad, a kako je danas. Serija je istovremeno opijajuća i otriježnjujuća u pogledu nostalgije za osamdesetima i, uopće, nekim prošlim (ne)svršenim vremenima. Gorko-slatki "little time machine".
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija
