Piše: Sead Vegara
Istinski dobre stvari diraju u srce i aktiviraju maštu na najnevjerovatnije moguće načine da je to prosto uživanje. A to prosto uživanje možete sebi priuštiti kad god poželite. Dovoljan je klik miša i eto vas na internetu tražeći torrente i pokušavajući da nađete što bolji snimak. To danas barem ne predstavlja nikakav problem. Što bolju rezoluciju, bolji zvuk, bolje sve. Jer je moguće i izvodivo. Snimak jednog ili više animiranih filmova čarobnjaka iz Disneyeve CGI animacijske divizije, poznatih pod nazivom "Digitalni lutkari iz Pixara". Nadasve, briljantnost i maštovitost Pixarovaca je nešto što je nesvakidašnje u holivudskoj tvornici snova. Originalnost koja nadilazi samu originalnost. Pretencioznost zaogrnuta skromnošću... Kada bi svaki Pixarov film bio djevojka onda bi on bio djevojka iz bajke. Jer kako je veliki Al Pacino u Mirisu žene djelio bisere mudrosti mlađahnom Chrisu O' Donellu govoreći:
Žene. Šta reći? Ko ih je stvorio? Bog je stari Genijalac. Kosa... Kažu da je na ženi najvažnija kosa. Da li si ikad poželio uroniti glavu u šumu uvojaka i zaiskao da ostaneš tu... zauvijek!
Upravo je nedostatak ženskih likova u Pixarovim animiranim hitovima to što im prigovaraju zlobnici. Bez lažne skromnosti, njihove celuloidno-digitalne animirane priče su protkane snažnim likovima koji vas u istom momentu tjeraju na smijeh i na suze, sjetu, tugu i radost. Sve najljepše i najbolje. In-ge-ni-o-zno. Ono što Pixarovci najbolje znaju jeste da ispričaju priču koja će vas u isto vrijeme nasmijati i ganuti do suza, snime 15 u nizu CGI animiranih filmova, sve od reda remek djela sedme umjetnosti, a da pri tome ni za trenutak ne podilaze gledaocima. Sa filmom Priča o igračkama 3 (Toy Story 3) su dokazali da se priča zaista može ispričati u tri dijela, pri tome ostajući vjerni prethodno utrvrđenim likovima i "priči o igračkama". Kod drugih animiranih uradaka (Shrek, naprimjer), a velikim dijelom i igranih filmova, nastavak je obično jeftina imitacija prethodnika, sve u cilju cijeđenja što više novaca iz ”pokušaja” od franšize. Napraviti ambiciozniji, ljepši, napredniji film od prvog je pošlo za rukom samo rijetkima. Grifith modernog doba – James Cameron je režirao oba od dva nastavka uspješnih filmova – Aliens i Terminator 2: Sudnji dan; Kum II je Coppolino remek djelo, i naravno Pixarov Toy Story 2.
U prvom Toy Storyu urađenim davne 1995, ujedno i prvom u potpunosti CGI animiranom filmu koji ni dan danas nije izgubio na svojoj kvaliteti i originalnosti, igračke iz sobe dječaka Andya su ”žive” kad djeca i odrasli ne gledaju, i sa strahom i zebnjom očekuju nove igračke koje će Andy dobiti za rođendan. Njegova omiljena igračka kauboj-šerif Woody (glas Toma Hanksa) biva zapostavljena kada Andy dobije igračku svemirskog rendžera Buzza Lightyeara (glas Tima Allena). Borba između Woodyja i Buzza za Andyevu naklonost će prerasti u avanturu iz koje će igračke izaći kao najbolji prijatelji. Da ne treba požurivati umjetnost su pokazali drugim dijelom Priče o igračkama (1999.) u kojem je priča nastavljena sa tolikom originalnošću da mu je osigurala mjesto u Panteonu malobrojnih nastavaka boljih od prvog dijela. Tehnika CGI – kompjuterske animacije je nešto što Pixarovci na čelu sa Johnom Lasseterom, isto kao što je i Walt Disney revolucionizirao ručnu 2D animaciju – klasičnu animaciju sa Snjeguljicom, koriste samo da bi ispričali priču koja sadrži živopisne likove od kojih bi svaki mogao dobiti svoj spinoff, i zaplet na kojem mu mogu pozavidjeti mnogi filmovi koji stižu iz holivudske tvornice snova.
U kinima širom BiH možete pogledati najnovije "čedovište" Pixarovaca koje nosi naziv Izvrnuto obrnuto (Inside Out). Mudar čovjek je rekao da ne postoje genijalni filmovi već samo takvi trenuci u filmovima. (Potpisnik ovih redova namjerno koristi sintagmu "mudar čovjek", jer je davno bilo kada je čuo ovaj biser; što vam se učitava da je zaboravio ko je bio evlija odgovoran, ne za biser, već rečenicu optočenu riječima - draguljima.) Ono što mogu potpisati jesu misli velikog čovjeka prije svega, i profesora Hidajeta Repovca, možda malo parafrazirane, ali u tom stilu svakako:
Kako nam je tehnologija potrebna da preživimo, umjetnost nam je potrebna da ne umremo od pukog preživljavanja.
Sve što znam o najnovijem Pixarovom ostvarenju Inside Out jeste da se radnja filma odvija u glavi 13-godišnje djevojčice čiji radosni i zabrinuti roditelji (dva u jedan) budu prestravljeni kada im dijete počne padati u depresiju i gubiti volju za životom. A sve to je uzrok, fe-no-me-nal-ne postavke priče u kojoj su glavni junaci emocije djevojčice Riley (glas Kaitlyn Dias). Tuga (glas Phyllis Smith), Gađenje (glas Mindy Kaling), Bijes (glas Lewisa Blacka), Strah (glas Billa Hadera) i Sreća (glas Amy Poehler) su glavni protagonisti u prelijepoj priči o odrastanju i problemima koje ono prati.
Ovaj tekst ne može, ne bi trebao da prođe, bez odavanja priznanja i pletenja lovorika animatorima. Ono što će vam priznati svi zaposleni u nekoj animacijskoj kompaniji, jeste da su kompjuteri i raznorazni programi za animaciju sve samo sporedne, ali bitne stvari, i da su obična grafitna olovka i papir osnovni alati, i da sve polazi od ideje na papiru. Scene koje vidimo u gotovom filmu se animiraju u kompjuteru pristupom sličnim kao i kod lutkarskog pozorišta gdje imate likove koji se pokreću pomoću žica. Digitalni lutkar Pete Docter, odgovoran za istinske klasike Monsters Inc. i Up, i ono što bi moglo biti njihovo najbolje osvarenje - Inside Out (do sada), kao i ostali Pixarovci dobro zna, i što dokazaje još od 2001, jeste činjenica da se nešto kao stvaranje i prikazivanje duše može uraditi pomoću kompjutera.
Što se tiče samog procesa izrade Pixarovih animiranih i kratkih i dugometražnih filmova on bi se mogao opisati u sljedećih nekoliko koraka. Polazi se, naravno, od same ideje za film, nakon čega ide predložak scenarija na osnovu kojeg se crtaju storyboardi. Glumci daju glas likovima i počinje se sa izradom pojedinih scena, naravno, još uvijek u vidu storyboarda. Nakon toga se ilustruju karakteri i dizajniraju setovi na osnovu čega se prave skulpture koje se skeniraju u 3D-u direktno u kompjuter i animatori počinju sa animacijom. Setovi koji su napravljeni u 3D-u se ''presvlače'', daje im se tekstura. Kada se sve to uradi, snimaju se kadrovi pojedinih scena od kojih će izabrani ući u finalnu verziju filma. Scene se animiraju u kompjuteru, nakon čega se radi sjenčenje likova i setova. Poslije se radi ''osvjetljavanje'', i na kraju ''renderovanje'' – postupak kojim se podaci iz kompjutera: scene, setovi, boje, kretnje karaktera pretvaraju u jedan po jedan frejm filma. U finalne detalje spadaju dodavanje muzike, zvučnih efekata i drugih specijalnih efekata.
George Lucas, reditelj koji je stekao ime 1977. kada je u kinima zaigrao njegov film Star Wars, je 1979. regrutovao Eda Catmulla iz njujorškog Instituta za tehnologiju na mjesto vođe divizije Lucasfilma za specijalne kompjutrske efekte za filmsku industriju. Četiri godine nakon toga pridružuje im se animator John Lasseter i počinju sa radovima na kratkom u potpunosti kompjuterski animiranom uratku The Adventures of André & Wally B. kojeg završavaju 1984. Pixar se osniva 1986. nakon što Steve Jobs otkupljuje kompjutersko-grafičku diviziju od Lucasa i Lasseterov Luxo Jr., završen te godine, biva nominovan za Oscara u kategoriji najboljeg kratkog animiranog ostvarenja kao prvi CGI animirani film. Do 1995. i Oscarom ovjenčanom Pričom o igračkama, Pixar je uradio kratke Red's Dream, Tin Toy (Oscar za najbolji kratki animirani film 1988.) i Knick Knack. Kada su potpisali ugovor sa Disneyjem s ciljem promocije i distribucije Priče o igračkama Pixarovci su počeli stvarati historiju, a 2006. Disney ih je kupio za 7,4 milijarde dolara postavivši Lassetera za glavnog kreativnog direktora Pixara i Disneyja i Catmulla za predsjednika.
To da je svaki animirani film koji stigne iz radionice Disney/Pixar nešto što će vas svojom inovativnošću, toplom i vedrom pričom u isto vrijeme i nasmijati i ganuti do suza je sada već stvar rutine Pixarovaca. Inspirisan Ezopovom basnom o cvrčku i mravu Život buba (A Bug's Life) je bio njihov drugi dugometražni animirani projekat (1998.) za koji je CNN-ov kritičar napisao:
Ako vas ovaj film ne nasmije, onda vjerovatno i ne znate da se smijete.
Drugi kratki animirani Geri's game, za koji su Pixarovci dobili Oscara, je bio prikazivan ispred Života buba. Trećeg Oscara za kratki animirani film će dobiti za For the Birds, a 2001. će se početi prikazivati ispred dugometražnog Monsters Inc. koji je napravio analogiju primjetnu odraslima (čudovišta iz filma ovise o strahu djece koju plaše isto kao što i mi ovisimo od korištenja nafte), a djeci je prikazao priču o dva čudovišta koja se nađu u nezgodno-smiješnoj situaciji. Stalni Pixarov muzički saradnik Randy Newman će odnijeti kući kipić za najbolju pjesmu ''If I didn't Have You'' iz pomenutog filma. Dobitnici Oscara Finding Nemo (2003.) i WALL-E (2008.), oba režirana pod rediteljskom palicom Andrewa Stantona, su ispričali priče o ''ribljem'' svijetu u kojem je samohrani otac predan da vrati otetog sina, i usamljenom robotu na napuštenoj Zemlji. Dvostruki dobitnik Oscara, za najbolji animirani film i montažu zvuka - The Incredibles (2004.), i također oskarovac Ratatouille (2007.), Brada Birda su prikazali super junake u penziji i štakora a la Julija Child.
Pixarov možda i najslabiji film je Cars (2006.) Johna Lassetera koji je na jedan određen način prekopirao igrani Doc Hollywood sa Michaelom J. Foxom. Ali to je nešto što su rijetki filmski studiji uspjeli da postignu svojim animiranim filmovima. Razlog zbog kojeg su se u Pixaru odlučili za nastavak Carsa jeste prvenstveno novac. U 2007. su samo od igračaka vezanih za film zaradili preko milijarde dolara, a novac koji je bio, u ovom slučaju, glavni pokretač za snimanje nastavka je izostao u konačnici. Cars 2 (2011.) je najslabije prošao na box officeu od svih Pixarovih filmova i ujedno predstavlja njihovo najlošije ostvarenje koje komotno može pod ruku sa djetinjastim CGI animiranim DreamWorksovim uracima. Up (2009.) Petea Doctera je nadasve prelijepa i brilijantna priča o penzionisanom, starom prodavaču balona koji se upusti u avanturu vezavši balone za svoju kuću i namjeri se put Južne Amerike. Dobitnik je Oscara za najbolji dugometražni animirani film i najbolju muziku, a ujedno je i drugi animirani filmu u historiji kinematografije nominovan u kategoriji najboljeg ostvarenja (prvi je bio Ljepotica i Zvijer, 1991.). Trinaesti po redu animirani film iz Pixarove radionice Brave (2012.), je još jedan oskarovac, za glavnog protagonistu ima junakinju, princezu Meridu, i predstavlja njihov prvi film kojeg je korežirala rediteljica Brenda Chapman, zajedno sa Markom Andrewsom. Također, svi kratki animirani Pixarovi filmovi (Mike's New Car, Baundin', One Man Band, Lifted, Presto, Partly Cloudy, Day & Night, La Luna) su bili nominovani za Oscara u kategoriji kratkog animiranog ostvarenja. Zanimljiva činjenica jeste i podatak da je čovjek koji je u (gotovo) svakom dugometražnom Pixarovom filmu posudio glas jednom od likova, čovjek presmiješnog glasa - John Ratzenberger, bio je i ostao njihova najbolja hamajlija. Predzadnji film Monsters University, prequel ostvarenja iz 2001. (Monsters Inc.; radnja se odvija prije one iz prvog filma) je još jedna potvrda da magija koju posjeduju čini da spadaju u rijetke ”filmske pripovijedače” koji su u stanju napraviti nastavak, ako ne bolji od originala onda svakako nastavak koji može rame uz rame stajati sa originalnim filmom.
Činjenica da je (svaki) animirani uradak (prvenstveno) namijenjen djeci i time treba biti sinhroniziran, starijim zaljubljenicima u animaciju koji ne mogu da prihvate bilo kakav izgovor (jezik) osim onog originalnog postaje zamorna jer naši zapadni susjedi radeći sinhronizaciju svoj posao shvataju itekako profesionalno i bogatstvo originalnog jezika u sinhronizaciji biva nadomješteno originalnim lokalizmima. Recimo, na projekciji filma Monsters University dijete je upitalo mamu da mu objasni Sullyjevu repliku upućenu Mikeu: ”Nisi strašan, ali si zato neustrašiv.” Srećom gospođa nije imala vremena za objašnjavanje jer je uslijedila nova scena koja joj je za kratko (bar do završetka filma) osigurala mir. Vokalni talenti koji dočaravaju priču u hrvatskoj sinhronizaciji u gotovo svakom Pixarovcu su zaista sa velikom pažnjom i zalaganjem odradili svoj posao. Sve je počelo sa Izbaviteljima Brada Birda gdje su braća Hrvati osigurali vokalne talente najsmiješnijeg Bosanca, Branka Đurića-Đure, koji je u animiranom hitu ispaljivao takve rafale doskočica i anegdota svojstvenih istinskom Sarajliji. Opet, mi kao stariji bismo se trebali sjetiti vremena kada smo bili klinci i kada smo toliko voljeli svoj jezik, a nekako nam se prevod, tj. podnaslov na animiranim i filmovima općenito, činio kao nešto zbunjujuće jer nismo ni mogli stići pročitati sve što bi pisalo. Pixarovi uraci su prije svega filmovi, pa tek onda animirana ostvarenja. Filmovi sa manje nerealnih efekata koji će uvijek izgledati novo i svježe. Prosto rečeno: Svaki Pixarov animirani film je instant klasik.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
