Piše: Marko Njegić

Četiri Zlatne arene na 66. Pulskom filmskom festvalu osvojio je Dnevnik Diane Budisavljević redateljice Dane Budisavljević, uključujući onu najvažniju, veliku Zlatnu Arenu, a General Antuna Vrdoljaka jednu manje.

Dnevnik Diane Budisavljević je proglašen najboljim filmom i trijumfirao je još u kategorijama režije, montaže i glazbe. Isto tako, hibridni dokumentarno-igrani film osvojio je nagradu publike (Zlatna vrata Pule) i nagradu federacije filmskih kritičara Fedeora.

General je, s druge strane, dominirao unutar najboljih sporednih uloga, muške i ženske (Borko Perić, Olga Pakalović), plus kategorije za specijalne efekte.

Duel ova dva filma, jednog skupog spektakla i jednog manjeg, intimnijeg, crno-bijelog mogao je podsjetititi na neke oskarovske sudare Hollywooda i nezavisne kinematografije.

Još više na Pulu 2004., kad se Vrdoljakova Duga mračna noć suočila sa superioronijom Tom divnom splitskom noći Arsena Antona Ostojića (pa i Sviličićevim Oprosti za kung fu) te izvojevala pobjedu u većini kategorija.

Povijest se 15 godina kasnije nije ponovila. Ovaj put je bitnije Arene odnio bolji film – Dnevnik Diane Budisavljević.

Ipak, prilično velik trijumf "iz sjene" ostvario je i Posljednji Srbin u Hrvatskoj Predraga Ličine. Zombi komedija dobila je Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu (Hristina Popović ispred favoritkinje Alme Price), masku, kostimografiju i scenografiju, kao i Brezu za najboljeg debitanta (Ličina).

Po dvije Zlatne arene primili su Koja je ovo država i Moj dida je pao s Marsa. Film Vinka Brešana slavio je u kategoriji glavne muške uloge (Krešimir Mikić) i scenarija (Mate Matišić), dok su Didi s Marsa dodijeljene nagrade za vizualne efekte i kameru.

Utješna nagrada za oblikovanje zvuka pripala je Ostojićevu F20. Kratkih rukava ostala je Dopunska nastava Ivana-Gorana Viteza. Najveći, pak, gubitnik 66. Pule je podcijenjeni Sam samcat Bobe Jelčića koji je, realno, mogao osvojiti nagrade za režiju ili barem glavnu mušku ulogu Rakana Rushaidata.