Piše: Nisad Selimović

U vrijeme kada je Sarajevo bilo pod opsadom, u svijetu su se dešavale neke vrlo zanimljive stvari. Svjetsko prvenstvo u fudbalu, na primjer, u Americi, ili potpisivanje sporazuma u Mastrichtu, koji se vodi kao formalno začinjanje mastodonta zvanog Evropska Unija. U svijetu filma, također su se dešavale neke bitne stvari. Quentin Tarantino je zauvijek promijenio način na koji gledamo filmsku zabavu, kako pratimo naraciju u jednoj filmskoj priči i kako se u stvari ljudi bude iz kome izazvane većom količinom opijata. To je bilo zabavno i nikad više prevaziđeno, ali Pulp Fiction je daleko bio od komedije. Za komediju su tih godina bili zaduženi neki drugi ljudi, kao što su braća Farrelly. Hit koji ih je ispalio u sami vrh planetarno popularnih filmskih autora bio je Glup i gluplji, koji je u kina došao 1994. – tačno prije dvadeset godina, a koji je malo, ili za neke podobro pomaknuo gledište ismijavanja na filmu. Bio je to film koji nam je podario (jer mi nismo nikad bili u mogućnosti gledati Saturday Night Live) Jima Carreya, a Jeffa Danielsa duplicirao i napravio klona sa razornim talentom u žanru zvanom komedija.

Preglup i pregluplji; režija: Peter & Boby Farrelly; uloge: Jim Carey, Jeff Daniels; 2014.

IMDb rejting: 6.7/10

Rotten Toamtoes rejting: 25%

Dvadeset godina poslije, Carreyu, koji je u međuvremenu napravio gracioznu karijeru u showbusinessu, baš i ne cvjetaju ruže. Posljednjih godina se pojavljuje u TV serijama, kratkim filmovima i parodijama reklama (ako je iko ikada „skinuo“ Matthewa McConaugheya, onda je to Carrey sa reklamom za Lincoln) a posljednji uistinu pošten film snimio je nekad davno, sramota me reći kada (mnogi vole njegovu pojavu na ekranu, šta god činio). Jeff Daniels je prošao slično, njegova karijera je bila ogledalo prosječnih kino ostvarenja, dok su braća Farrelly, genijalni umovi koji su oduvijek stajali iza tranzicije Carreya u svima omiljenu filmsku ludu, nekako preživljavali sa osrednjim projektima. Koliko u stvari njima znači Carrey i oni njemu, pokazuje činjenica da su svi zajedno zlatne godine proživjeli upravo kada su i najviše sarađivali – upravo od inicijatora saradnje, filma Glup i gluplji, preko Svi su ludi za Mary, Ja, ja i Irena, sve do sutona njihove saradnje, filmova Shallow Hal i Stuck on You. A to je bilo, vrlo je zanimljivo, upravo prije deceniju, onda kada je počela i štekati Carreyeva karijera.

Deset godina štekanja i dvadeset godina ukupno je trebalo da se braća Farrelly, Carrey i Daniels uspiju dogovoriti o nastavku možda i najpopularnije komedije u modernoj historiji filma, te smo ovih dana u prilici gledati Dumb and Dumber To, drugi dio originalnog blockbustera koji ih je sve zajedno proslavio. Da li je u pitanju bila istinska potreba za nastavkom ili samo oživljavanje slavnih likova da bi se zaradilo nešto novca, nije ni bitno – ono što je poznato su dugački redovi u kinima i pune dvorane. Zvuči kao novi hit. Dok ga ne pogledate. Možda su te namjere ka reanimacijom nečega što je tako bilo originalno da ne može biti ni u kakvom ludilu ponovljeno, potpuno čiste. Možda svoje slipave prste u taj kolač nisu zavukli holivudski moguli i sve je trebala biti divna zabava, na setu i u kinu. Ali nije.

Upravo činjenica da su nas braća Farrelly sa prvim filmom tako iznenadila da su nas stomaci od smijeha boljeli danima poslije dovoljna je da se shvati iluzornost nastavka. Snimiti drugi dio iznenađenja nekako nema smisla, a i da ima, takva sorpresa bi trebala biti dvostruko efektnija da bi imala... efekta. Njima četvorici, koliko god mi svi željeli, to nije pošlo za rukom. Lijepo je vidjeti Harryja i Lloyda ponovo i nasmijati se pošteno par puta, ali nije lijepo što svo ostalo vrijeme željno iščekujete da se pošteno ismijete. Preglup i pregluplji (moronski prijevod distributera) je u startu bio osuđen na osrednjost, i iz nje se nije uspio iščupati, ma koliki trud bio uložen u cijeli projekat. U odjavnoj špici, Farrellyjevi uspoređuju kadrove iz originala i nastavka, kao da žele podsjetiti ljude zašto su napravili fulu u karijeri. Uz te kadrove, potpuno je jasno da novi film uopšte nije nastavak, nego loša kopija originala. Bez inovacija, potpuno novih likova, priče koja glumce dovodi pred nove, neviđene izazove, Preglup i pregluplji nema apsolutno nikakvog smisla. Na žalost, očito je da energije koja je nosila original također više nema, i tako je nada u trijumfalni povratak Carreya (pa i Danielsa, ali svi manje mare za njega) na veliko platno bezuvjetno propala.

Teško je bilo i očekivati da će sve funkcionisati kao nekada, ali čovjek nije stijena i nada se nekad i glupostima. Glupostima koje nas razvesele i razgale s vremena na vrijeme. Ova glupost, međutim, ostala je samo to – čista glupost.