Piše: Sead Vegara

U filmskoj historiji malo je filmova koji su rađeni kao adaptacije književnih djela, a da su zaista uspjeli dočarati ono što je pisac napisao i opisao u knjizi. Za takvo nešto trebate imati genijalnog scenaristu (ili više njih) koji će uspjeti samu bit i dušu knjige prenijeti u scenarij ostajući vjeran izvornom tekstu i dobrog režisera kojeg neće ponijeti nekakav umjetnički zanos da od toga napravi nešto što će biti razumljivo samo nekolicini ljudi. (Francis Ford Coppola i Mario Puzo su sa Kumom dokazali da je moguće odličnu knjigu “pretočiti“ u još bolji scenarij i snimiti jedan od najboljih filmova svih vremena.)

Najnovija adaptacija popularnog romana “Tri mušketira“ Alexandrea Dumasa, jednom od njegovih kapitalnih djela (drugo je naravno “Grof Monte Kristo“), ovoga puta urađena je u evropskoj koprodukciji Francuske, Njemačke, Španije i Belgije. Film Les trois mousquetaires: D Artagnan (Tri mušketira: D Artagnan, 2023) donosi pravi evropski blockbuster na holivudski način, što je vidljivo iz svakog kadra. Bogata produkcija, “prelijepo prljava“ kostimografija (iznošena i pohabana odjeća mušketira u odnosu na onu ulickanu kardinalove straže), koja zajedno sa raskošnom scenografijom odaje svojevrsnu autentičnost, odlike su ostvarenja koje je samo početak priče.

Kreativnost i komercijalizacija

Premostiti vječitu provaliju između kreativnog pisanja i komercijalne ekranizacije u historiji kinematografije pošlo je za rukom tek rijetkima. Scenaristički dvojac iza filma, Matthieu Delaporte i Alexandre de La Patellière, Dumasovu prozu protkanu političkim i ljubavnim spletkama u to viteško i galantno doba, veoma vjerno je prenio u scenarij (sa određenim političkim korektnostima; woke elementima). Reditelj Martin Bourboulon pokazao je i dokazao svoje rediteljsko umijeće u orkestraciji akcionih scena, koje su zaista na visokom nivou.

Dumas, rođen početkom 19. stoljeća, radnju svog romana smjestio je u 17. stoljeće, vrijeme vladavine Louisa XIII, i to u periodu od 1625. do 1628. sa pričom o mladom D Artagnanu koji iz Gaskonja dolazi u Pariz kako bi se priključio kraljevim mušketirima.“Liberté, égalité, fraternité“, ili u prevodu na bosanski “Sloboda, jednakost, bratstvo“, francuski je nacionalni moto koji potječe još iz doba Francuske revolucije sa kraja 18. stoljeća. Roman “Tri mušketira“ svakako je pisan u duhu nacionalnog mota, a da je toliko “slobode“ u “jednakosti“ i “bratstvu“ donijela najnovija filmska adaptacija zasigurno neće promaći posjetiteljima hramova sedme umjetnosti.

Prijašnje adaptacije Dumasovog romana, a ovdje ćemo spomenuti samo najbolje (i jednu katastrofalnu), nastajale u raznim periodima filmske historije su se, neke više, a neke manje, držale originalnog literarnog predloška. Dvije uspješnice crno-bijelog nijemog filma bile su francuska verzija iz 1921. reditelja Henrija Diamanta Bergera i američka, također iz 1921, sa tada vodećim holivudskim glumcem Douglasom Fairbanksom. U verziji rađenoj u Tehnicoloru iz 1948. sa Lanom Turner, Angelom Lansbury i Vincentom Priceom, jedan od dva najpopularnija “filmska plesača“ toga vremena, Gene Kelly (drugi je naravno Fred Astaire) glumio je D Artagnana. Koliko je opširan Dumasov roman tako je i francuski reditelj Bernard Borderie odlučio da ne izostavi ništa i snimio film iz dva dijela raskošno produciran, sa sjajnom scenografijom i kostimima, te sniman na autentičnim lokacijama.

Dumas se okreće u grobu

Vjerovatno najbolja verzija je ona Richarda Lestera iz 1973/74. također podijeljena na dva dijela, Tri mušketira: Kraljičini dijamanti i Četiri mušketira: Miladyna osveta, čiju su glumačku postavu činile tadašnje zvijezde: Charlton Heston kao kardinal Richelieu, Christopher Lee kao Rochefort, Faye Dunaway –Milady, Raquel Walch –Constanca, Oliver Reed –Athos i Michael York kao D Artagnan. Disneyjeva verzija iz 1993. koju je režirao Stephen Herek baš i nije vjerna adaptacija knjige, više pojednostavljena i izmijenjena da bi se mogla prodati tadašnjoj mladeži, ali je ostavila slatkast okus na filmofilskom nepcu. Za glavne glumce je imala Charlieja Sheena, Kiefera Sutherlanda, Olivera Platta i Chrisa O'Donnela kao mušketire, dok je Tim Curry bio i više nego odličan kardinal Richelieu, negativac za kojega jednostavno ne možete, a da ne navijate.    

Adaptacija zbog koje se Dumas okretao u grobu, bila je ona reditelj Paula W.S. Andersona iz 2011, a nastala je na osnovu scenarija Alexa Litvaka i Andrewa Davisa, koji su imali dosta slobodniji pristup adaptaciji literarnog klasika. U tom “slobodnijem pristupu“ scenaristi su promijenili uloge nekih likova u odnosu na literarni predložak kao i karaktere, a o priči da i ne govorimo. Rak rana Andersonovg filma bila je nesmotrena potreba za referenciranjem i pravljenjem svojevrsnih filmskih omaža. Bolji poznavaoci filmova će uočiti referencu na Spielbergov prvi Indiana Jones film The Raiders of the Lost Ark u sceni sa samog početka. A prekopiran je i famozni stant Toma Cruisea iz serije filmova Misssion: Impossible, nakon čega slijedi i scena preuzeta iz filma Entrapment. Utrljana so na ranu jeste scena – omaž spaghetti westernu Sergia Leonea, Fistful of Dollars – u kojoj se D Artagnan obraća zlikovcima na način Clinta Eastwooda (“Uvrijedili ste moju mulu“). Scenaristički dvojac, umjesto da se držao romantičarske verzije sa mačevalačkim dvobojima i hrabrim mušketirima, odlučio je da koncentriše radnju na akcionim scenama u kojima se puca iz raznog oružja i topova (leteći jedrenjaci i galije!), te negativcima koji su u prvom planu.

Preko 600 stranica

Najnovija adaptacija posjeduje sve ono što ima i originalni književni predložak: zavjere, akciju, dvoboje, potjere, heroje, negativce, bratstvo i, naravno, ljubav. Mladi D Artagnan (Franҫois Civil) će prije dolaska u Pariz posvjedočiti, te i sam preživjeti ubistvo. Da bi se priključio kraljevim mušketirima trebaće mu mnogo više od očeve preporuke na osnovu koje će i doći do kapetana mušketira Trévilllea (Marc Barbé). Mladac će započeti kavgu sa naslovnom trojicom mušketira, Athosom (Vincent Cassel), Porthosom (Pio Marmaï) i Aramisom (Romain Duris), izazvavši ih na pojedinačni dvoboj, samo da bi zadobio njihove simpatije nakon što dvoboj prekinu brojčano nadmoćniji kardinalovi ljudi, koji neće biti problem za mušketire i D Artagnana. Dok kardinal Richelieu (Éric Ruf) sprema zavjeru protiv Kralja (Louis Garrel) u čemu mu pomaže Milady de Winter (Eva Green), D Artagnan će sa Porthosom i Aramisom pokušati dokazati nevinost Athosa koji je osuđen na smrt, te pomoći Kraljici (Vicky Krieps) i spasiti Kralja.

Roman je zbog svoje obimnosti (preko 600 stranica) za potrebe filmske adaptacije podijeljen na dva dijela, a drugi dio Tri mušketira: Milady nas očekuje krajem tekuće godine, što je još jedna od očiglednih holivudskih produkcijskih tekovina (snimanje dva filma istovremeno). Sa takvim epskim zamahom, Dumasov klasični romana dobio je i više nego vjernu adaptaciju.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans