Povodom prve filmske projekcije održane prije 123 godine, Atelje Figure i Filmski centar Sarajevo organiziraju poseban filmski događaj.

Naime, 28.12. 1895. godine u Gran Cafeu Pariz braća Lumiere su za 35 posjetioca organizirali prvu filmsku projekciju. Bili su to snimci voza koji ulazi u stanicu, radnici koji izlaze iz fabrike i dojilja koja hrani dijete. Dvije godine kasnije, prva filmska projekcija bila je organizirana i u Sarajevu. U okviru ovoga programa, koji je inicirao reditelj filmofil Vesko Kadić, bit će prikazani kratki dijelovi iz tih prvih nastalih na filmskoj traci i o kojima će govoriti montažer i profesor na ASU Miralem Zupćević, kao i najstariji snimci Sarajeva, pripremljenih od strane arhivara BHRT-a Seje Bajrića.

Nakon toga bit će prikazana tri filma po prijedlogu reditelja Jasmina Durakovića iz kataloga Filmskog centra Sarajevo, i to: Pruga (1949) Slobodana Jovičića, Koncert za klupu i orkestar (1961) Vlade Balvanovića i Šou biznis (1977) Zlatka Lavanića.

Evo šta o tim filmovima piše u svojoj pozivnici za ovaj događaj reditelj i osnivač „Figura“ Slaviša Mašić:

PRUGA ŠAMAC SARAJEVO (1949./35 min) je izvanredan dokumantarac režisera S. Jovičića i snimatelja Jana Berana, smatra se prvim bh. filmom novijeg vremena u kojem su svi elementi visoko profesionalno urađeni, kamera posebno, baš me čudi od Berana. Svako novo gledanje začudno je, pa i one grupne scene doku-režirane, namještene, poput Skriginovih fotografija, funkcionišu kao da kamere nema. Nevjerovatan je osjećaj gledati i zanos tog konstruktivnog vremena iz perspektive ovog destruktivnog, zabavno je, a savjest grize.

KONCERT ZA KLUPU I ORKESTAR (1961./11 min) neobičan je film neobičnog, a zaboravljenog, reditelja Vlade Balvanovića. Filma radi, umjetnosti radi, o Vladinim filmovima treba više znati, i gledati ih. Umjetnost na filmu se gubi, i hvata posljednje vozove opstanka, slamke spasa od potrošačkog štancanja.

ŠOU BIZNIS (1977./18 min) je film Zlatka Lavanića, na ovoj projekciji je i zbog uspomena na Zlatka i blizine naredne godine, i radi čašice pjesme, one pjesme za koju misliš da ti ne pripada, a zatekne te, noćas mi srce pati…, i pjevačice i ćelavog pjevača, i puknute žice na violini, Kaljinke na harmonici iznad glave, kafanske atmosfere kakva čini mi se samo na filmu još postoji (daleko od one u Grand Cafeu).