Piše: Sead Vegara

Istinite priče su veoma zahvalan materijal za filmsku eksploataciju. Govorile one o istaknutim ličnostima iz svijeta nauke, umjetnosti, show businessa, politike, koji su (uz strahovite napore) osigurale svoje mjesto u historijskim čitankama ili čak o bitnim historijskim događajima, istinite storije predstavljaju plodno tlo za filmsku priču. Priču koja će zbog osobitosti filmske poetike doživjeti određene promjene i dorade da bi se dobilo na onome bitnom za film, a to su dramatičnost, sukob i eventualni suspens. Slučaj sa novim rediteljskim ostvarenjem Mela Gibsona Hacksaw Ridge (Greben spašenih), baziranom na istinitim događajima o prvom vojniku u američkoj vojsci sa prigovorom savjesti koji je odbijao nošenje oružja i koji je dobio Medalju časti, takav je da film u svom trajanju od nešto više od dva sata nudi poprilično pravolinijsku priču u tri određena poglavlja. Odrastanje glavnog junaka Desmonda Dossa (Andrew Garfield) uz religioznu majku (Rachel Griffiths) i nasilnog i okrutnog oca (Hugo Weaving), veterana Prvog svjetskog rata, i Dossovo udvaranje budućoj ženi Dorothy (Teresa Palemer); vojna obuka u kojoj ga svi pokušavaju otjerati iz službe zbog njegovih uvjerenja, i sami rat u kojem se Desmond pokazao kao pravi junak. Samo odrastanje uprizoreno je idliličnim, bar do trenutka kada se odluči priključiti vojsci, kada počinje, standardno za ratne filmove, obuka u kojoj postoji nadređeni (Vince Vaughn) koji će učiniti sve da slomije glavnog junaka.

Desmond Doss je u historijskim knjigama opisan kao svojevrsni paradoks: (prvi) vojnik sa prigovorom savjesti kojem je uručena Medalja časti za hrabrost u bici. Doss je bio adventista sedmog dana koji je odbijao da nosi, a kamoli dodirne oružje, i služio je kao vojni bolničar u bici kod Okinawe gdje je spasio 75 ranjenih saboraca.

Dominante teme cijele rediteljske karijere Mela Gibsona su bile historija, religija i ekstremno nasilje, a slučaj je bio da Gibson u svom povratničkom rediteljskom projektu, prvom nakon 10 godina i filma Apocalypto, savršeno kombinuje sve tri teme. Scenaristički duo, australijski TV scenarista Andrew Knight i Robert Schenkkan, odgovoran za scenarij serije Pacific HBO-a, konvencionalno je “izbrisao“ tri godine ratovanja, od Dossovog ulaska u rat 1942. pa sve do dolaska na Pacifik pri samom kraju rata 1945. Ali, to je bilo potrebno jer su konstruisali priču u kojoj se Desmond iskupi u očima saboraca. Bitka kod Okinawe bila je posljednja, najveća i najkrvavija bitka u Drugom svjetskom ratu u kojoj je 12.000 Amerikanaca i 110.000 Japanaca izgubilo živote.

Još od Spielbergovog filma Saving Private Ryan (Spašavanje vojnika Ryana) Hollywood željno iščekuje da se posveti Drugom svjetskom ratu, dijelom da istraži siva područja i narativne uglove zapostavljene u ranijim erama. A paralela sa Spielbergovim filmom je i više nego potrebna jer kada u Hacksaw Ridge (po drugi put) krenu ratna razaranja neminovno je podjećanje na uvod u filmu Saving Private Ryan, gdje sve pršti od metaka, eksplozja, krvi, raščerečenih tijela. Znači: “krvi do koljena, limfa do pojasa“. Te scene bitke su neopisivo nasilne i realistične da je malo vjerovatno da se nećete naći impresionirani Gibsonovim rediteljskim umijećem. Snimiti ratni film o pacifisti moglo je proći samo Gibsonu, a da li će i Akademija biti, poput publike i kritičara, očarana filmom Hacksaw Ridge ostaje da se vidi sljedeće godine u februaru kada će biti dodijeljeni 89. Oscari po redu.