Piše: Sead Vegara
Oscara za najbolji dokumentarni film 2005. su osvojili Francuzi Luc Jacquet i Yyes Darondeau za March of the Penguins i to je bilo senzacionalno i hvale vrijedno ostvarenje. Filmska ekipa se poprilično namučila snimajući Carske pingvine prikazujući ih kroz cijeli jedan životni ciklus. To je bio zaista maestralni dokumentarni filmski uradak. Poneseni tim filmom, tačnije uspjehom dokumentarca, australijski reditelj George Miller (Mad Max trilogija) je zajedno sa Warrenom Colemanom, Judy Morris i Johnom Colleeom napisao scenario za animirani film Happy Feet koji je za glavnog protagonistu imao pingvina koji stepuje. Priča filma je bila poprilično lijepo skrojena i mada je Miller odradio dobar režiserski posao nakako se činilo da je sva ta slava (dobijeni Oscar za najbolji animirani film) bila nekako isforsirana. (Akademija je dodijelila Oscara Francuzima za dokumenatarac o pingvinima, a onda se ponovila didijelivši kipić CGI animiranim raspjevanim i rasplesanim pingvinaima koji je režirao Australac i producirao američki filmski studio Warner Bros.) Ruku na srce, te 2006. konkurencija za Oscara u kategoriji animiranog filma je bila i najslabija; digitalni lutkari iz Pixara su konkurisali sa ''prosječnim'' CGI animiranim Cars, a treći kandidat Over the Hedge baš i nije imao potencijala za nagradu.
Ples malog pingvina 2, r. George Miller, gl. Elijah Wood, Robin Williams, Matrt Damon, Brad Pitt, 2011.
IMDb rejting: 5.9/10
Rotten Tomatoes rejting: 46%
Happy Feet 2 u biti ima sličnu priču kao i svoj prethodnik. Opet je riječ o različitostima i načinu na koji se one prebrode i pomognu u spašavanju zajednice mada je ovdje akcenat više stavljen na komediju. Kada imate vokalne talente poput Robina Williamsa, čovjeka koji je kreirao jedan od najsmješnijih i najuzbudljivijih animiranih likova –Duha iz Disneyjevog Aladdina, onda ga morate iskoristi na najbolji mogući način, a to je u Williamsovom slučaju –dati mu, ako ne potpunu slobodu (kakvu je imao kad je kreirao Duha), onda dovoljno prostora da da se razmaše i pokaže svoj vokalni komičarski talenat koji je zaista impresivan. Williams je to i uradio te i ovdje posuđuje glas dvojici likova, ljubavi gladnom Ramonu i Lovelaceu koji je sada imao kontakt sa ljudskim bićima. Elijah Wood kao Mumble sada predvodi svoju zajednicu pingvina koji u ovom dijelu malo manje pjevaju i stepuju (plešu) nego u prethodniku. Iako su pjesme i muzika (kompozitor je John Powell) odabrane za nastavak isto tako dobre kao i u prvom dijelu možda je samo minus što ih nema više. Mumbleov sin Erik (Ava Acres) je sada drugačiji na sličan način na koji se Mumble razlikovao od ostalih pingvina; mališa ne zna da pleše i stepuje, ali ipak zna da zapjeva kada je to najpotrebnije. I iako će očinsku figuru za trenutak pronaći u Svenu (Hank Azaria) pingvinu koji može da leti, ljubav prema ocu će biti ta koja će prevagnuti.
Nakon što pobjegne zajedno sa Ramonom i dvoje prijatelja, mali Erik će pronaći novi smisao u filozofiji čudnog letećeg pingvina Svena, a Mumble će ih pronaći i vratiti kući samo što kada dođu na svoje prebivalište otkrit će da je ostatak zajednice zarobljen ledom. Sada je na Mumbleu, Eriku i njegovim malim prijateljima da ih spase. Uporedo sa tom pričom teče i priča o dva planktona Billu (Matt Damon) i Willu (Brad Pitt) koji se izdvoje od jata i odluče napredovati u hranidbenom lancu. Ta priča ima svojih momenata, možda ne baš previše, ali dovoljno da vam izmami par osmjeha na lice. Zlobnici bi rekli da su Damon i Pitt svojim vokalima mogli puno više doprinijeti, ali oni koji pažljivije budu gledali film primjetiti će Pittovu rečenicu koja opisuje život planktona te time daje i objašnjenje za tako malu i sporednu priču. Ipak su pingvini ti koji su glavni, dok je ovo priča koju je scenaristički tandem Miller-Coleman-Eck-Livingston iskoristio više kao comic relief.
Happy Feet 2 je simpatičan CGI animirani uradak urađenu u 3D tehnici koja najviše dolazi do izražaja kada je riječ o animiranim filmovima, i iako su Miller i ekipa uradili dobar posao, nastavak će ipak ostati u sjenci Oscarom nagrađenog prvog filma.
