Piše: Sead Vegara

Recenziravši prošli film reditelja Ridleyja Scotta, prije par mjeseci prikazani The Last Duel, zaključio sam osvrt riječima: „...do kraja godine počastit će nas sa još jednim ostvarenjem, House of Gucci, koje ako i u pola bude kvalitetno kao Posljednji dvoboj, označiti će renesansu britanskog reditelja sa stalnom radnom vizom u Hollywoodu.“ A nakon odgledanog filma House of Gucci postalo je jasno da je 2021. upravo godina britanskog maestra pokretnih slika Ridleyja Scotta.

Gučiji; režija: Rodley Scott; uloge: Lady Gaga, Adam Driver, Al Pacino, Jeremy Irons, Jared Leto, Salma Hayek; 2021.

IMDb rejting: 7.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 62%

Scottov drugi film u ovoj godini pršti od energije, maestralnih glumačkih performansa i minijaturnih bravura, živopisnog scenarija vođenog sigurnom i preciznom rediteljskom rukom, a sve to praćeno iznimnim radom direktora fotografije Dariusza Wolskog. Sami produkcioni dizajn, scenografije i kostimi su na zavidnom nivou, jer u biti kada snimate film o modnoj industriji taj segment treba da bude natprosječan ili u najmanju ruku dostojan modnog brenda o kojem pripovijeda, tj. jednostavno rečeno savršen.

Prvi među jednakim, perfektni glumački performans Lady Gage (ne gine joj još jedna nominacija za Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu!), tako je magnetizovan da prosto ne možete odvojiti pogled sa kino-platna kada je ona u kadru, što je gotovo tokom trajanja cijelog filma, dok glumačka igra drugog glavnog lika u izvedbi Adama Drivera nekako je suptilniji, i kako vrijeme u filmu protiče, mračniji performans. Gagin lik, Patrizia Reggiani, gotovo u istoj mjeri kao i Driverov lik, Maurizio Gucci, od početka do kraja filma prolaze kroz totalnu transformaciju ličnosti, što je u biti, prije svega kvalitetno urađen scenaristički posao (scenaristi Becky Johnston i Roberto Bentivegna, prema književnom predlošku Sare Gay Forden), te naposljetku zasluga glum(a)ca.

Ona kao djevojka skromnog porijekla, i ono što će prepoznati Maurizijev otac Rudolfo Gucci (Jeremy Irons), sponzoruša, koja će svojim spletkarenjem i čistim seksipilom, odvesti sebe do vrha i isto tako dovesti do dna, i on kao mladić nezainteresovan za famlijarni biznis, koji će od sporednog lika u obitelji postati jedna vrsta izvrnutog Michaela Corleonea, samo što neće skonačati na isti način.

Naravno, riječ je o filmskoj priči baziranoj prema istoimenoj knjizi, koja svoje postojanje i inspiraciju duguje istinitim događajima koji su se odvijali od kraja sedamdesetih do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, a pripovijedaju o modnoj imperiji Gucci. Dakako, ono čime odiše svaki kadar filma jesu, kako je već navedeno, maestralne glumačke performanse, te tako treba spomenuti sve specijalne sporedne i epizodne uloge: fe-no-me-nal-ni Al Pacino kao Aldo Gucci, ge-ni-jal-ni Jared Leto kao njegov sin Paolo Gucci, već spomenuti šarmantni Jeremy Irons, te senzulana Salma Hayek kao proročica Pina.

Svakako, okupiti takav glumački ansambl kakav je ovaj u filmu House of Gucci, jednak je jedinstvenom uspjehu okupljanja Marvelovih Avengersa, samo što je uvelikome znatno skromniji na vizulanom spektaklu, ali zato glumački i dramski potentniji. Jedno je sigurno: Ridley Scott se vratio u velikom stilu!