Razgovarao: Sead Vegara

Mladi sarajevski animator Ivan Ramadan otkriva detalje vezane za snimanje svog najnovijeg filma Aždaja, rada sa „glumcima od krvi i mesa“, prisjeća se svojih prijašnjih filmskih ostvarenja, govori o budućnosti, kao i svojim omiljenim animiranim filmovima...

Prije pet godina Vaš prvi CGI animirani film „Tolerantia“ se okitio nagradom Srce Sarajeva na tadašnjem 14. Sarajevo Film Festivalu. Koliko se od tada promijenio Vaš pristup radu?

Kada sam radio na filmu "Tolerantia", nisam bio svjestan potencijala koji jedan kratki animirani film ima. Ovaj film je nastao iz moje ljubavi prema animaciji i nevjerovatnog užitka koji mi je svaki dio procesa njegovog nastanka pružao. Nisam ni pomišljao o nekom prikazivanju na festivalima osim na SFF-u, niti o mnoštvu stvari koje jedan film može da donese. Tako su mi sve nagrade, prikazivanja, putovanja i predstavljanja došli kao potpuno iznenađenje. No ipak, unatoč tome što sada znam koje sve prelijepe stvari mi film može omogućiti, moj pristup se nije mnogo promijenio - i dalje mi svaki najmanji djelić pravljenja animacije predstavlja nešto posebno i u svaku sličicu filma ulažem mnogo ljubavi.

Vaš najnoviji projekat "Aždaja" je upravo kombinacija CGI animacije i igranog filma zasnovanog na legendi o selu Umoljani i njihovoj okamenjenoj aždaji. Konačno se neko dosjetio da zaviri u šaroliku nam historiju, prepunu raznoraznih priča i legendi. Za to Vam treba odati posebno priznanje. Sudeći po traileru dostupnom na internetu film će biti nešto zaista veličanstveno?

Ovo je jedan potpuno drugačiji projekat od mojih prijašnjih i ovdje želim pomjeriti kako svoje, tako i granice do sada napravljenih filmova sa ovih prostora. Trailer je zaista dobro prihvaćen što mi je vrlo drago, pa ću sa zadovoljstvom najaviti da i cijeli film izgleda tako. Samo još malo strpljenja!

Kako ste se snašli ovoga puta u ulozi reditelja „glumcima od krvi i mesa“ te kako je tekao proces snimanja?

Snimanje je bilo izvrsno i imao sam dobru ekipu ljudi koji su davali sve od sebe, pa su jedan za drugim ispred mene nastajali onakvi kadrovi kakve sam zamislio. Ovo je bio svojevrstan izazov jer sam inače naučio da imam potpunu kontrolu nad svakim djelićem slike i nije bilo nepredviđenih faktora. To naravno nije ni približno slučaj kada se radi o igranom filmu, gdje finalni ishod zavisi od mnogo stvari, počev od sunca, kiše pa do raspoloženja ljudi, njihove požrtvovanosti i svega ostalog.

Produkcija je rađena u okrilju Prime Time-a uz pomoć Fondacije za kinematografiju. Snimanje igranog dijela je završeno i ostaje rad na CGI efektima koje u potpunosti radite sami. Imate potpunu autorsku i kreativnu slobodu?

Da, i veoma mi je drago da je tako. Razlog zašto su moja prva tri filma bila nezavisna je upravo bilo to da bih imao potpunu slobodu. Sada, nakon što imam nešto iza sebe, izgradio sam neku vrstu povjerenja drugih ljudi u svoj rad, tako da mi je omogućeno nesmetano stvaranje.

Na 19. Sarajevo Film Festivalu i 2. Tuzla Film Festivalu predstavili ste i svojevrsni making of filma Aždaja. Kolika je bila zainteresiranost na oba festivala te kakve su reakcije publike na prikazano?

Prikazao sam snimke sa snimanja jedne scene i ugrubo objasnio proces nastanka animiranih dijelova, ne otkrivajući samu radnju filma. Publika u Sarajevu je bila zainteresovana za ovako nešto i nakon prikazivanja su postavili dosta pitanja pa sam odlučio uraditi isto i na još nekoliko festivala. Nakon ovoga, Tuzlaci su takođe bili oduševljeni, pa se nadam da će slično biti i u Banjaluci gdje ću napraviti istu prezentaciju u sklopu Banjaluka Anima festivala.

Sa dva CGI animirana filma u filmografiji, pomenuta „Tolerantia“ i „Kiyamet“ (prikazan na 17. SFF-u; op.n.), izletom u klasičnu 2D animaciju sa „Čudotvornim mlijekom“ (prikazan na 16. SFF-u; op.n.) i sada sa najnovijim filmom „Aždaja“ sa kojim ste zakoračili u svijet igranog filma, u biti sve kratkometražni filmovi, ostaje pitanje da li ćete se ikad okušati u dogometražnoj formi?

Istina je da sa svakim novim filmom pokušavam uraditi nešto drugačije od prethodnog, no ipak se još uvijek držim kratkog filma. Kratki i dugometražni film su dvije veoma različite forme počev od samog načina pričanja priče, ali mislim da ona najveća razlika leži u načinu njihovog nastanka. Kod kratkog filma mogu biti potpuno uključen u svaki aspekt, odnosno, mogu sam raditi cijelu animaciju, dok bih kod dugometražnog bio udaljeniji od svega i upravljao timom ljudi koji realizuje ideje. O višestruko većim troškovima produkcije i riziku o isplativosti neću ni govoriti. Kratki film je nešto gdje se može eksperimentisati do mile volje i gdje nema ograničenja. Ali eto, mislim da ću nekad u budućnosti napraviti i dugometražni film. Možda čak i nakon Aždaje.

Za kraj, pošto je Vaše polje djelovanja kompjuterska animacija, po Vama pet najboljih CGI animiranih filmova i zašto baš ti?

Ako se baš moram ograničiti na CG filmove, preskočiću mnogo svojih omiljenih koji su rađeni nekom drugom tehnikom, no dobro. Svakako moram spomenuti kratki film Fallen Art koji me je i potaknuo da napravim svoj prvi film. Velika inspiracija su mi uvodne animacije za kompjuterske igrice, prvenstveno Warcraft, kao i CG specijalni efekti u holivudskim filmovima. Tu su svakako i mainstream animirani filmovi, gdje je animacija tehnički najsavršenija - bilo šta od Pixara, Blue Sky itd. Ipak, što se tiče priče i "feelinga", mjesto gdje je animacija kao medij iskorištena do maksimuma su tek nepoznati underground festivalski kratki filmovi.

 Objavljeno na portalu novovrijeme.ba