Piše: Nisad Selimović

Taj Tom Cruise je zaista čudo od glumca. Na Novu godinu, po ko zna koji put, pogledao sam Top Gun, film koji ga je proslavio i lansirao u planetarne glumačke zvijezde. Tada je bio još momak, i karijera je bila pred njim. Priliku koju mu je pružio nedavno preminuli Tony Scott, iskoristio je maestralno i pomalo je nevjerovatno gledati ga kao Mavericka, tako samouvjerenog i drčnog, a znajući da je tada imao tek 24 godine. Doduše, tada je iza sebe imao već sedam filmova i jednu značajniju ulogu (Risky Business), ali ipak, hladnokrvnost s kojom je iznio ulogu zbog koje su milioni tinejdžerki širom svijeta obljepivali svoje sobe njegovim fotkama, zaista imponuje.

Prošlo je od Top Guna i više nego što je Cruise imao godina kada ga je snimio, a evo on je još uvijek s nama, čio i hladnokrvniji nego ikad prije, čini se. Njegov novi film u kojem tumači istoimenu ulogu, Jack Reacher pojavio se pred Novu godinu u kinima širom svijeta, i iako nije ostvario primjetan uspjeh na blagajnama, to ne znači da nije dobra zabava. I, treba li uopšte pominjati, uz vrhunski izvedenu glavnu ulogu.

Razočarani fanovi Jack Reacher je lik kojeg je kreirao poznati britanski pisac Lee Child, i s kojim je nekoliko puta došao do vrha bestselerskih ljestvica širom svijeta. U serijalu u kojem pomenuti junak tumači glavnu ulogu, Child se bavio svim i svačim, ali za film je odabran jedan od najčitanijih romana o Reacheru, „One Shot“, koji je Christopher McQuarrie prilagodio za veliki ekran i režirao, a glavnu ulogu prepustio Cruiseu. Taj angažman nije prošao bez peripetija. Mnogi štovatelji romaniziranog Reachera bili su razočarani i čak su pokušali bojkotovati film, jer su smatrali da Cruise svojom fizionomijom nije adekvatan da utjelovi heroja kojeg je Child u svojim novelama opisivao širokog kao trokrilni ormar. Cruise, sa svojih metar i kusur od još pola, to zaista nije, niti će ikada biti, ali ta harizma koju bivši muž Mimi Rogers, Nicole Kidman i Katie Holmes ima, uspjela je začepiti usta i onim najupornijim.

Čak štaviše, filma možda ne bi ni bilo da se Cruise nije prihvatio uloge producenta, sem one ispred kamere. Koliko će mu se to isplatiti finansijski, ostaje da vidimo, jer je film tek krenuo u distribuciju (u našoj zemlji je čak organizovana i pretpremijera, što znači da smo ga uspjeli vidjeti kad i ostatak svijeta), i novac će se tek početi zbrajati. Budžet filma iznosio je 60 miliona dolara, što za mainstream holivudski film i nije mnogo, a iako je podbacio u vikendu otvaranja (15 miliona USD) u desetak dana prikazivanja film je već isplatio sam sebe (67 miliona dolara zarade u svijetu) – sve dodatno biće čisti profit.

Klasični antiheroj Film je fokusiran na Jacka Reachera, vojnog istražitelja o kojem niko bukvalno ne zna ništa. Ono što se zna je da je imao vojni rok, da je bio odličan u svom poslu i da je nakon jednog slučaja nestao s lica zemlje. Na samom početku filma, „nevini američki gradić“ postaje poprište brutalnog zločina - snajperista ubija nasumce pet ljudi. Provodi se istraga i brzo se dolazi do počinioca. Sve ukazuje da je on krivac, ali kada treba potpisati priznanje, umjesto potpisa, on na papir stavlja riječi: „Dovedite mi Jacka Reachera.“ Prije nego tužilac i policijski detektiv shvate o kome se uopšte radi, Reacher se pojavljuje na vratima. Svi odjednom imaju milion pitanja, pa i sam Reacher, ali on je svojeglavi anti-heroj koji će ipak uraditi sve po svome. Baš kao u najboljoj eri akcionih trilera.

Upravo taj osvježavajući osjećaj kojeg donosi Cruiseova hladnokrvnost, kojom su bili optočeni filmovi sve od kraja sedamdesetih pa sve do polovine devedesetih, u film ulijeva sigurnost zbog koje ne razmišljate kada će mu doći kraj, no jednostavno uživate u filmskoj  magiji. Da li je zaista Reacher treba biti kao šifonjer, pitanje je koje može poslužiti kao zrno sumnje, ali da je Cruise svoju ulogu iznio baš do zadnjeg kadra besprijekorno, to je čista i neosporna činjenica. Baš kao što je to činio Bruce Willis u franšizi Umri muški, djelomično Mel Gibson u Smrtonosnom oružju, ili sada, u neku uvrnutu ruku Christian Bale u Batmanu, i Tom Cruise to čini kao Childov junak. On je to što jeste i ne želi da se od toga pravi fama. Klasični antiheroj. Najbolji je u svom poslu i svjestan je toga, ali nije ničija ikebana. Hladno i čisto, baš kakav triler i treba biti.

Živjeti duh vremena koje prolazi Ali, koliko to bilo do samog Cruisea, u najmanju ruku je i u istoj mjeri i do Childa i do Christophera McQuarriea, koji je film isto tako režirao u stilu klaisčnog trilera, gdje se ljudi udaraju šakama i proganjaju autima, a do samog kraja ne znate ko stoji iza zavjere. Apsolutno ništa nije frizirano niti snimljeno iza „zelenog zida“, čak je i Cruise, sada već pedesetogodišnjak, sve svoje vratolomije lično odradio. Dijalozi Childa samo  nadopunjavaju tu anti-spektakularnost, gdje je višak izrezan i ostavljen na podu montaže, a za film ostavljena samo ona srž koja nam je neophodna da bi povezali činjenice. Čak i Rosamund Pike, koja na trenutke izgleda tek kao ukras dobrih fizičkih atributa, upravo je kreirana tako da Reacher ispadne pametniji od nje u filmu (a njoj je posao da bude pametna, advokat je osumnjičenog), dok je Robert Duvall prosto perfektan i nedodirljivo odmjeren u svojoj kratkoj i fenomenalnoj epizodi.

Više se ne snimaju ovakvi filmovi, i tim više je sreća što postoje ljudi kao Cruise, volio ga neko ili ne, koji su spremni živjeti duh vremena koje prolazi i koji se ne libe ulagati u projekte koji već nemaju zacrtane profite koji ovise od procenta sa četiri nule. Nije ni on blesav – hem mu je pedeset, hem se razveo od žene i krivulja sada ide prije dolje nego gore. Ovakav film, u kojem izgleda superiornije od bataljona duplo mlađih i napuhanijih zvijezda, Cruiseu dolazi kao kec na deset. A kad je ugled u pitanju, čak se i profit može staviti na stranu.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje