Razgovarao: Sead Vegara

Ishak Jalimam mladi je bh. producent iz Zenice, koji je završio studij produkcije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Za vrijeme studija 2015. godine zajedno sa kolegama osniva producentsku kuću “realstage“ sa kojom je razvijao mnoštvo projekata, kako kratkih i dugometražnih igranih, tako i dokumentarnih filmova. Radio je sa mnogim domaćim autorima, a najviše ga je oblikovao rad na Sarajevo Film Festivalu.

Kada je počelo Vaše zanimanje za film i filmsku umjetnost?

Moje zanimanje za film i umjetnost započelo je u djetinjstvu, kada sam se pridružio Dječjoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici pod vodstvom Miroljuba Mijatovića. To iskustvo me naučilo važnosti pripovijedanja i komunikacije kroz umjetnost. BNP je bilo mjesto koje je oblikovalo moju kreativnost i pružilo mi temelje za razumijevanje složenih narativa. Zenica, grad u kojem sam odrastao, ima bogatu industrijsku i kulturnu prošlost. Ona je simbol tranzicije – od slave industrijskog giganta do savremene borbe s identitetom. Ovaj kontrast me fascinirao i inspirisao moj rad. Kroz projekte koje radim, uvijek se provlači taj odnos prema prostoru, prošlosti i zajedničkim narativima, jer vjerujem da su priče naš najvrijedniji resurs. Kao dijete, svjedočio sam promjenama koje su oblikovale ne samo Zenicu nego i cijelu zemlju. To je ostavilo dubok trag i postalo osnova mog odnosa prema umjetnosti – istraživati priče koje nisu samo individualne, već i univerzalne, ukorijenjene u kolektivnom iskustvu.

Zašto ste se odlučili za produkciju, a ne za režiju, dramaturgiju ili glumu?

Produkcija mi omogućava da budem dio svakog aspekta stvaranja filma – od prvih ideja do distribucije. Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu pružila mi je priliku da formalno razvijem svoje vještine i razumijem kompleksnost ove profesije. Ključni u mom razvoju bili su profesori Jovan Marjanović i Amra Bakšić Čamo, čija posvećenost industriji i mentorstvo nisu samo oblikovali moje razumijevanje filma, već i usmjerili moj profesionalni put. Zahvaljujući njima, počeo sam da radim na Sarajevo Film Festivalu, koji je u potpunosti oblikovao moj profesionalni život. Produkcija mi pruža mogućnost da radim s različitim autorima/autoricama i temama, što mi omogućava stalni razvoj i introspekciju. Kroz projekte koje biram i na kojima radim, trudim se podržati autore mlađe generacije, koji donose svježinu i inovativne pristupe u narativima. I sam se smatram dijelom te nove generacije – generacije koja je proizašla iz Akademije scenskih umjetnosti, oblikovana savremenim trendovima i potrebom za pričanjem lokalnih priča koje imaju univerzalnu snagu.

Producirali ste mnogo kratkih i nekoliko dugometražnih igranih filmova. Koje Vam je najdraže iskustvo sa seta kratkog i dugometražnog filma?

Svako iskustvo nosi svoje izazove i uspomene, ali bih izdvojio dva projekta. Film Nebo nad Zenicom redatelja Zlatka Pranjića i redateljice Nanne Frank Moller bio je jedno od najdužih i najemotivnijih iskustava u mom životu. Snimali smo ga sedam godina, istražujući složene odnose između industrijskog naslijeđa Zenice i svakodnevnog života njenih stanovnika. Ovaj film je osvojio brojne nagrade i sada će, od 22. novembra 2024, biti dostupan na MAX platformi. Kod kratkih filmova, Sretno Saro redateljice Isidore Ratković zauzima posebno mjesto. Ovo je intimna priča o mladima koji napuštaju zemlju, o složenim porodičnim odnosima i klasnim razlikama, i pokazuje snagu kratkog filma da otvori kompleksne društvene teme.

Vaša produkcijska kuća se zove “realstage.” Koliko dugo već djeluje i koji su sve projekti urađeni u produkciji?

Realstage smo osnovali 2015. godine, kao studenti Akademije scenskih umjetnosti, s ciljem da podrži priče koje istražuju društvene promjene, tranziciju i univerzalne teme kroz specifične lokalne prizme. Naš fokus je na radu s mladim autorima/autoricama iz Bosne i Hercegovine i regiona, koji donose svježinu i autentičnost svojim pričama. Do sada smo realizovali brojne projekte, uključujući filmove poput Gym Srđana Vuletića, trenutno u kinima, i dokumentarac Kako opisati grad, koji istražuje odnos Zenice prema njenom industrijskom i kulturnom naslijeđu.

Kako je protekla produkcija filma “Gym” bh. reditelja Srđana Vuletića?

Rad na filmu Gym bio je intenzivan proces, ali i veliko zadovoljstvo. Srđan Vuletić je autor s jasnom vizijom, a film istražuje kako glasna manjina može uticati na pasivnu većinu. Ovo je univerzalna priča koja odjekuje u različitim kontekstima, i kroz ovaj projekat imao sam priliku raditi s timom koji dijeli moju posvećenost izazovnim i relevantnim temama.

Također ste radili i na drugom filmu bh. reditelja Dine Mustafića, “Paviljon.” Kakva iskustva nosite sa tog projekta?

Paviljon je bio izuzetno važan projekat jer se snimao u mom rodnom gradu, Zenici. Film je mračna, crnohumorna priča puna optimizma. Žanrovski vrlo atipičan, Paviljon istražuje posljedice rata i divljačku, kvazi-liberalnu i kvazi-demokratsku transformaciju naših društava.

Koja je prema Vama najbolja “nagrada” za producenta i film koji je producirao?

Kao producent, uvijek mi je značajno da film dođe do šire publike. Filmovi na kojima radim trebaju da pokrenu emocije, pitanja i dijalog – najvažnije mi je da publiku ne ostave ravnodušnom.

Na kojim projektima trenutačno radite i šta još spremate?

Ove godine smo snimili film Vidra u Croj Gori i planiramo da će ga publika moći gledati naredne godine. Trenutno radimo na dokumentarcu Jezero, koji istražuje ekološku tranziciju i angažman mladih aktivista, kao i na seriji 7 strahova, adaptaciji književnog djela, kroz koju se vraćam u Zenicu i istražujem teme društvenih i političkih trauma kroz horor narative. Kao producent u Sarajevskom ratnom teatru SARTR trenutno radim na predstavi Svijet i sve u njemu redateljice Selme Spahić, prema knjizi Aleksandra Hemona Bejturan i ruža, čija je premijera zakazana za 16. januar 2025. Radimo s timom koji uključuje nevjerovatne autore/autorice i glumce/glumice, a predstavu podržava USAID kroz Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE)

Neizostavno pitanje jeste ono o filmu u BiH – dakle, kakvo je stanje? 

Filmska industrija u BiH suočava se s brojnim izazovima, uključujući nedostatak stabilnog finansiranja i infrastrukture. Ipak, imamo nevjerovatno talentovane autore/autorice i priče koje su prepoznate na globalnim festivalima. Uz bolju institucionalnu podršku vjerujem da možemo dodatno osnažiti prisustvo bh. filma na svjetskoj sceni. S druge strane, Sarajevo Film Festival, kroz svoje razne aktivnosti, omogućava nam da se povežemo sa svjetskim trendovima i ključnim akterima filmske industrije. Ova platforma nam daje priliku da budemo dio globalnog filmskog dijaloga i da kući imamo nešto vrhunsko, što inspiriše nove generacije autora/autorica i producenata/producentica.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans