Piše: Sead Vegara

Svaka generacija donosi sa sobom nešto novo. Ali, to novo u biti nije ništa drugo do staro umotano u drugačije ruho. I kako se najstariji holivudski trik sastoji u tome da staroj priči daš novo ruho tako se Hollywood u nedostatku originalnih ideja, po ko zna koji put okrenuo britanskom folkloru i još od davnina poznatoj legendi o Robinu Hoodu – odmetniku koji je pljačkao bogate i davao siromašnim. Najnovija verzija priče o Robinu Hoodu donosi nam sukladno najnovijoj holivudskoj recepturi priču o pastanku junaka, tzv. origin story, sličnu onima koje se obično koriste za utiranje staze budućim nastavcima i pripremanju potencijalne franšize.

Robin Hood je popularni lik iz britanskog folklora čiji korijeni sežu još od početaka 13. stoljeća: plemić koji je krenuo u krstaški pohod pod vodstvom kralja Richarda Lavljeg Srca, samo da bi se vratio nazad u Engelsku i zatekao zemlju u rasulu, kraljevog brata princa Johna spremnog da preotme prijestol, prefriganog šerifa od Nottinghama koji ubire porez od siromašnog puka... Sa svakom novom generacijom priča bi rasla, te bi se uvodili novi likovi. Legenda je rasla i sa koljena na koljeno bi se prepričavale priče, pjevale pjesme o plemenitom odmetniku koji je brinuo za prosti puk, krao od bogatih da bi davao siromašnim.

Junak u zelenim tajicama

Krajem 19. stoljeća sa pojavom nove tehnologije, čudesnih pokretnih slika, počeli su da se snimaju i filmovi o Robinu Hoodu. Kao prvi kojem se ušlo u trag vrijedi crno-bijela nijema verzija iz 1908, da bi se narednih godina, 1912. i 1913. snimile još dvije verzije. A kao prva sačuvana verzija priče o Robinu Hoodu jeste ona iz 1922. godine u kojoj je tada čuveni holivudski star Douglas Fairbanks portretirao naslovnog lika. Bila je to za te vrijeme i uslove grandiozna produkcija sa ogromnim setovima i velikom količinom statista.

Godine 1938, jedan od vodećih filmskih studija, Warner Bros nakon uspjeha sa gangsterskim filmovima poput The Public Enemy, Angels With Dirty Faces i Roaring Twenties svog vodećeg glumca Jamesa Cagneyja pokušao je “uklopiti“ u priču o Robinu Hoodu. Producenti Hal B. Wallis, Hanry Blanke i šef studija Jack Warner zamislili su Cagneyja, sjajnog glumca, omalenog i zdepastog, u zelenim tajicama, kapici sa perom, lukom i strijelom kao junaka iz Šervudske šume. Igrom slučaja Cagney je ispao iz kombinacije i uloga je povjerena tada zvijezdi u usponu Errolu Flynnu koji se ispostavio kao savršen glavni junak. Toliko savršen da su ga poslije tog filma gotovo uvijek asocirali sa ulogom Robina Hooda. Ostatak glumačke ekipe činili su Claude Rains kao princ John, Basile Rathbone kao sir Guy od Gisbournea, Melville Cooper kao šerif od Nottinghama i Olivia de Havilland u ulozi djeve Marian.

Film naslovljen The Adventures of Robin Hood snimljen je u punom Tehnicoloru, na najbolji mogući način koristeći tada najbolju tehnologiju, a koštao je tada basnoslovnih dva miliona dolara, kao najveća Warnerova produkcija ikad. Režiju su potpisala dva reditelja što je tridesetih godina prošlog stoljeća u Hollywoodu bila normalna pojava (u današnje vrijeme takvi slučajevi su rijetki zbog esnafskih pravila gilda holivudskih reditelja, te je dopušteno da rediteljsku stolicu dijele samo oni u krvnom srodstvu, braća Coen, npr.). William Keighley je uradio dobar dio posla, ali u Warneru baš i nisu bili zadovoljni, te su unajmili “kućnog“ reditelja Michaela Curtiza, koji se pokazao prijašnjim projektima (Captain Blood, koji je promovisao upravo Errola Flynna). Curtiz je podario filmu svoj specifični rediteljski dodir, uveo masovnije scene borbe, te poboljšao tempo i ritam cijelog ostvarenja. Muzička podloga djelo je austrijskog kompozitora Ericha Wolfganga Korngolda, koji je za svoj rad nagrađen jednim od tri Oscara koje je osvojio film (druga dva su za tehničke kategorije: scenografija i najbolja montaža). Scenarij filma, zasnovan na legendama o Robinu Hoodu, kreirali su Norman Reilly Raine i Seton I. Miller.

Robin Hood kao animirana basna

The Adventures of Robin Hood pričao je priču o plemiću Robinu od Loxleyja (Flynn) koji se za vrijeme odsutnosti kralja Richarda Lavljeg Srca iz Engleske, zajedno sa svojom bandom iz Sherwooda, bori za prava običnog puka protiv kraljevog brata princa Johna (Rains) koji ugnjetava narod ubirući porez, te namjerava da preotme prijestol. Princ John kao pomoćnike ima Guyja od Gisbournea (Rathbone) i šerifa od Nottinghama (Cooper), dok se kao Robinov ljubavni interes pojavljuje kraljeva rođaka djeva Marian (de Havilland). U Robinovoj bandi odmetnika bili su Mali John (Alan Hale, koji je istu ulogu imao i u verziji iz 1922.), Will Scarlet (Patrick Knowles), i između ostalih, i fratar Tuck (Eugene Pallette).

Uslijediće nakon verzije iz 1938. mnoge druge, i u evropskoj produkciji, a posebno mjesto zauzima animirana verzija iz 1973. koju je u produkciji studija Walta Disneyja uradio animator i reditelj, Nijemac porijeklom, Wolfganag Reitherman. Dobro poznatu priču Reitherman je smjestio u životinjsko carstvo, snimio svojevrsnu animiranu basnu u kojoj je Robin Hood – lisac (glas Briana Bedforda), princ John – lav (glas Petera Ustinova), djeva Marion – lisica (glas Monice Evans), šerif od Nottinghma – vuk (glas Pata Buttrama), a Mali John – medvjed (glas Phila Harrisa). Animirani film Robin Hood ostaće upamćen kao jedno zaista prelijepo animirano ostvarenje, prožeto originalnim i pjevljivim pjesmama, koje je tadašnje nove generacije upoznalo sa legendom.

Tri godine nakon Disneyjevog animiranog filma (1976), reditelj Richard Lester snima igrani film Robin and Marian sa Seanom Conneryjem i Audrey Hepburn u naslovnim ulogama. Riječ je bila o novom iščitavanju legende, tj. o (uspjelom) pokušaju nastavka originalne priče. Robin (Connery) se nakon pogibije kralj Richarda Lavljeg Srca (Richard Harris) vraća iz krstaških ratova samo da bi opet zatekao svog starog neprijatelja šerifa od Nottinghama (Robert Shaw) kako i dalje ugnjetava narod, dok se Robinova ljubav Marian (Hepburn) zaredila.

Otklon od romantičarske verzije

Hollywood u 1990, nakon uspjeha filma Dances with Wolves, otkriva novu zvijezdu u Kevinu Costneru, te mu automtski priprema još jedan blockbuster – Robin Hood: Prince of Thieves. Režiju nove verzije potpisao je Kevin Reynolds, koji je do tada na svom kontu imao dva režirana filma, od kojih je Fandago (1985) uradio zajedno sa Costnerom. Iza scenarija je stajao dvojac Pen Densham i John Watson, a jedna od novina bila je i ubacivanje lika Maura Azeema (Morgan Freeman) kojem Robin spasi život, da bi mu ovaj kasnije uzvratio uslugu. Novog Robina Hooda (ponovo) krasila je fantastična muzika (Michael Kamen), dok je Reynolds sigurnom rediteljskom rukom vodio film, a sada već pokojni Alan Rickman savršeno utjelovio šerifa od Nottinghama, negativca kojeg „volite da mrzite“.

Dvije godine kasnije uslijedila je parodija pod nazivom Robin Hood: Men it Tights. Mel Brooks, kralj žanra, nije štedio niti najnoviju verziju sa Costnerom niti onu sa Errolom Flynnom, te na savršen način parodirao činjenicu da svaki holivudski film o Robinu Hoodu za naslovnog karaktera ima Amerikanca koji se i ne trudi “da skine“ britanski akcenat. Povrh svega, kada se na kraju filma pojavi kralj Richard, glumac koji ga portretira, Patrick Stewart, govori sa škotskim akcentom.

Konačno, 2010. godine, režije onoga što je trebalo biti prvi u nizu od serije filmova, nove verzije legende o Robinu Hoodu, prihvatio se Britanac sa radničkom vizom u Hollywoodu – reditelj Ridley Scott. Ovoga puta duboko ukorijenjen u historiji sa legitimnim odmakom od romantičarske verzije (scenarij je djelo Briana Helgelanda – L.A. Confidential) film Robin Hood legendu pretvara u stvarnost, a glavni glumac Russell Crowe prezentuje, skladno Scottovoj sumornoj fotografiji, čovjeka koji će se zauzeti za narod protiv tiranije vlasti. Bio je to (i ostao) pristojan film, zanimljv pokušaj nove franšize, ali zbog lošeg prijema kod publike i slabih box office rezultata ostao samo na pokušaju.

Superheroj sa lukom i strijelom

Najnoviji Robin Hood sniman je na lokacijama u Dubrovniku, koji u filmu “glumi“ Nottingham, a prema svemu sudeći nastav(a)ka nove verije neće biti jer je film slabo prošao na box officeu, dok ga je kritika “sahranila“. Reditelj Britanac Otto Bathurst režirao je film poput superherojskog spektakla, sa Robinom (Taron Egerton) kao srednjovjekovnim Batmanom. Danju se Robin izdaje za bogataša plemića (Bruce Wayne aka Batman), dok noću navlači kapuljaču, sa lukom i strijelom, napada i otima od šerifa od Nottinghama (Ben Mendelsohn), da bi davao sirotinji. Buthurstov Robin Hood posjeduje površnu romatičarsku notu umotanu u šareni celofan holivudskog blockbustera. Scenaristički dvojac Ben Chandler i David James Kelly u novom Robinu Hoodu, ne samo da nisu ponudili išta novo i originalno, od odveć neuvjerljivih i predvidivih situacija.

Sve u svemu, najnovija iteracija poznatog odmetnika koji pljačka bogate i daje siromašnima, prema popularnom novomilenijskom holivudskom kanonu predstavlja pokušaj potencijalne prvorazredne blockbuster franšize, baš poput onih superjunačkih stripovsko-filmskih agdaptacija Marvela i DC-ja, samo što se novi Robin Hood “izgubio u prijevodu“ od filma kakav je trebao biti (zabavan) do filma kakav je ispao (neinventivan i dosadan).