Piše: Marko Njegić
Erotski trileri su dominantno američki žanr, ali znali su se snimati i francuski filmovi te vrste (Dvostruki ljubavnik), čak i korejski (Sluškinja). Međutim, nikad dosad erotski triler nije bio izraleski. Osmodijelna serija Losing Alice kreatorice i redateljice Sigal Avin, koju je (ot)kupio i emitirao Apple TV+, prvi je izraelski erotski triler. Već samo zbog toga Losing Alice zaslužuje pažnju kao žanrovski raritet "made in Israel". No, to je i ponajbolja novija serija koju (vjerojatno) još niste pogledali, osobni favorit od početka ove godine uz Grijeh.
Televizijska hiperprodukcija uzima maha i od serijske šume je sve teže vidjeti stablo. Losing Alice se, tako, nalazi u drugom planu medijski reklamiranijih serija poput friške, inicijalno također psihološko-erotski postavljene Behind Her Eyes, zbog čega mnogima još nije upala u vidokrug. Zato treba skrenuti pažnju serijofilima, posebice onima koji uz psihoseksualne, "hičkokovske" erotske trilere osamdesetih i devedesetih s potpisom De Palme (Odjevena da ubije, Femme Fatale) i Verhoevena (Sirove strasti) vole i košmarno-snolike ili snoliko-košmarne psihološke filmove kao što su Lynchov Mulholland Drive, Crni labud Darrena Aronofskog, Noćne životinje Toma Forda...
U centru priče sa svježim konceptom filma unutar filma, tj. filma unutar serije nalazi se Alice Ginor (velika izraelska zvijezda Aaylet Zurer), nekoć slavna redateljica erotskog trilera "Three Quarter Moon" koji je uzburkao strasti, a danas snima reklame i okupirana je majčinstvom. Tamo gdje je ona stala nastavio je njezin suprug David (Gal Toren), popularni glumac "mainstream" filmova. Jednog dana Alice u vlaku sreće dvostruko mlađu "femme fatale" Sophie (Lihi Kornowski), veliku obožavateljicu njezinog filma i scenaristicu u usponu. Alicein film je utjecao na Sophieinu percepciju seksualnosti i femininosti, a gledala je, priznat će kasnije, sve Hitchcockove trilere kad je bila mala.
Zaplet se zahuktava kad se ispostavi da Sophie već ima spreman scenarij za film naslovljen "Room 209" nabijen grafičkim scenama seksa i "full frontal" golotinje. I ne sam to: scenarij je poslala Aliceinu suprugu koji se oduševio i igrat će glavnu ulogu. Povrh toga, Alice odluči da bi upravo ona mogla prenijeti scenarij na ekran i s "Room 209" ostvariti redateljski "comeback", makar to podrazumijevalo da će staviti brak na kušnju režirajući muža u škakljivim scenama koji je, uzred, ovim filmom poželio napraviti odmak od standardnih uloga.
U tom trenutku Sophie sve češće navraća kod Alice, pozvana ili nepozvana, zavodi Davida, šminka njezinu kćerku na svoju sliku u priliku itd., kao da želi preuzeti njezin život, slično nekim prethodnim (fatalnim) ženama u trilerima s temama dualnosti identiteta, poput Jennifer Jason Leigh u Oglas donosi smrt (Single White Female), jednako kao što će preuzeti glavnu ulogu u svom filmu. Međutim, nije samo Sophie opsjednuta s Alice, već i "vice versa", jer Alice je nekoć i sama naizgled bila kao Sophie. Kako opsjednutost postaje snažnija, sve se više počinje i magliti granica između umjetnosti/njihovih filmova i stvarnosti, imaginacije i zbilje, stvarnih i utvarnih identiteta, činjenice i fikcije.
Glavni ženski lik "Sobe 209" ima znatno starijeg dečka i prijateljicu kojoj se gubi svaki trag s društvenih mreža, baš kao i sama Sophie koja je pravo đavlija, voli igrati igrice i šokirati. Pažljiviji gledatelj će uočiti da je serija počela dolaskom neke djevojke u sobu 209, gdje je upalila TV i prosula mozak. Je li to scena iz filma? Možda je, a možda i nije. Možda je sve samo Aliceina mašta, njezin scenarij napisan i režiran u glavi da pobjegne od obiteljskog života. "Fantazija se može pretopiti sa stvarnosti da toga nisu svjesne", čujemo, a isto vrijedi za umjetnost i život dok se Sophie i Alice jedna drugoj svjesno uvlače u glavu, nesvjesno i gledatelju koji može postati opsjednut rijetko zavodljivom, seksi serijom metafilmskog/metaserijskog karaktera, pravom "fact/fiction" glavolomkom "lynchovskog" t(r)ipa.
Mnoge sekvencije djeluju kao preslik njihova uma, pritajenih seksualnih fantazija opipljiva "turn on" seksepila (scena na tečaju plesa). Čini se da Sophie i Alice oblikuju film u svojoj glavi, svaka na svoj način, jedna kao glumica, druga kao redateljica. Taj film je na koncu (pre)oblikovan u ovu seriju.
Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija
