Piše: Selma Delić

U utorak, 20. augusta u okviru 30. Sarajevo Film Festivala u sali Bosanskog kulturnog centra, američka glumica Meg Ryan je održala Masterclass pred prepunim auditorijem. Slavna “holivudska slatkica” koja iza sebe ima pregršt raznovrsnih, ali i fenomenalnih glumačkih ostvarenja, kao što je bila uloga opsesivno-kompulsivne i neurotične Sally Albright u komediji When Harry Met Sally... (1989), uloga bezuvjetno voljene žene, Alice Green, koja se bori sa alkoholizmom u romantičnoj drami When a Man Loves a Woman (1994), kao i uloga ljubomorne i osvetoljubive Maggie u romantičnoj komediji Addicted to Love (1997), sasvim otvoreno i nesebično je podijelila svoja iskustva iz domena glume, tj. glumačke profesije, kao i iz domena režije.

Na samom početku, prisutnima se obratila sljedećim riječima: „Počastvovana sam što sam ovdje. Prije svega, počastvovana sam što sam upravo na ovom mjestu.“ Rekla je da je nedavno pogledala dokumentarac Scream for me Sarajevo, te zna da je Bruce Dickinson koncert održao u sali BKC-a. „Stoga, hvala vam što ste me baš ovdje ugostili“, rekla je Meg.

Iskustva koja je krajnje srčano i bez trunke “škrtarenja” podijelila sa svim prisutnima predstavljaju mnoštvo korisnih lekcija kako onima koji se eventualno žele baviti glumačkim zanatom, tako i onima koji i dalje uče, te samim tim žele što više obogatiti svoje znanje kako bi adekvatno bili pripremljeni za svoje buduće filmske, televizijske ili dramske projekte.

Na početku svog Masterclassa, Meg se vratila u vrijeme svojih prvih „glumačkih koraka“, te razloga zašto se uopšte počela zanimati za glumačku profesiju.

“Bila sam studentica žurnalistike i morala sam pronaći način da si platim koledž. Tako da sam se počela prijavljivati na audicije za reklame, kao i za jednu američku TV-sapunicu. I baš tada sam pisala esej o prijavljivanju na te audicije. Mora da sam upravo zbog te opuštenosti i dobila ulogu. Tako da sam to radila nekoliko godina i jednostavno sam “ušla” u taj život. Ipak, ja nisam studirala glumu”, izjavila je Ryan.

Radilo se pak o ulozi u američkoj TV-sapunici As the World Turns, njenoj prvoj ozbiljnoj ulozi koju je dobila kao dvadesetjednogodišnjakinja 1982. godine, a serija se prikazivala pedeset i četiri godine na CBS-u (od 1956. do 2010.).

Govoreći o korisnosti učenja glumačkog zanata kroz praksu i bez prethodnog znanja, odnosno bez predznanja i eventualno bez prethodnog iskustva, Meg je rekla sljedeće: “Kada sam počela sa radom na ovoj TV-sapunici, uopšte nisam znala kako pamtiti svoj tekst, gdje trebam da stojim... Počela sam se baviti ovim poslom bez ikakvog predznanja. Međutim, kada se osvrnem na sve to, a uzimajući u obzir da sam bila apsolutni početnik, mislim da mi je upravo to pružilo dosta benefita.”

Nadovezala se i na činjenicu da kada ste režiser, govoreći iz njenog iskustva kao režiserke, tek tad počinjete da bolje razumijete glumačku profesiju. Također, naglasila je da se kao režiserka susrela sa različitim glumcima, kao i sa različitim procesima rada.

“Kada ste glumac, vi ste kao solista u orkestru. Ne vidite širu sliku. Vi imate jedan mali posao, a to je da svirate svoj emocionalni instrument, da sebe dobro poznajete, da budete u mogućnosti da osjećate stvari”, istakla je Ryan.

Govorila je o specifičnosti procesa rada glumaca, svojih kolega, poput Davida Duchovnyja, s kojim je radila na filmu What Happens Later (2023), koji je ujedno Meg i režirala, kao i o radu sa glumcem Samom Sheppardom. Upravo kroz ta iskustva koja se stiču kroz rad sa glumcima (kao i sa režiserima) koji, svaki ponaosob, ima specifičan način rada, predstavljaju ono što je esencijalno za dalji rast i razvoj svakog glumca.

Osvrnula se i na zahtjevnost i kompleksnost uloga, te o pristupima utjelovljenja različitih likova. Govoreći o ulozi u filmu When a Man Loves a Woman, istakla je, kroz smijeh, da je daleko lakše biti pijan, nego glumiti osobu koja pati od bolesti alkoholizma.

Dok je, s druge strane, daleko jednostavnije glumiti likove koji glumcu “prirodno leže”, u datom momentu i u određenoj životnoj dobi, poput Sally u filmu When Harry Met Sally... Na to se Meg kratko nadovezala: “U svakoj roli koju igrate, nalazi se jedan mali dio vas, koji se kroz tu ulogu, na kratko, ispolji.”

Također Meg smatra da je od velike važnosti da režiser, kao neko ko orkestrira filmskom ekipom, treba da, prije svega, zna kako da obavlja svoj posao režisera i da postoji međusobno razumijevanje režisera i glumaca, ali i da režiser posjeduje znanje kako orkestrirati tim filmskim, ali i glumačkim „orkestrom”, jer, ako režiser ne uspije u svemu ovome, onda dolazi do nesuglasja i, nažalost, do raspada.

Govoreći o nekim od najkorisnijih savjeta koje je dobila od strane režisera sa kojima je sarađivala, prisjetila se onog koji joj je dao režiser, scenarista i dramski pisac John Patrick Shanley (Moonstruck, The January Man, Doubt). Skupa su radili na filmu Joe Versus the Volcano (1990).

“Radila sam s njim na početku moje karijere. Igrala sam tri veoma različita lika. S obzirom da imam običaj da previše teoretišem oko uloga, on me samo pogledao i rekao: ‘Meg, ne trebaš to uraditi na pravi način. Ne postoji pravi način kako se to radi. Prestani.’ I to je bio odličan savjet. Prestati razmišljati o tome kako bi drugi to mogli uraditi ili da li postoji neki ispravan način da to, kao umjetnik, uradite. Ustvari, ne postoji pravi način”, iskreno je istakla Meg.

Kako kaže, najzabavnije joj je bilo raditi sa režiserkom Norom Ephron, sa kojom je sarađivala na tri različita filmska projekta: When Harry Met Sally..., Sleepless in Seattle iz 1993., i You've Got Mail iz 1998.

“Jednom je organizirala večernju zabavu za nas. Bilo je tako zabavno. Niko nije htio da ode sa zabave. Kreirala je takvu atmosferu da je iz svakog izvukla ono najbolje”, rekla je Meg.

Prisjetila se i rada sa Lawrenceom Kasdanom, sa kojim je radila na filmu French Kiss, glumeći skupa sa Kevinom Klineom. Govorila je o Kasdanovom principu rada, koji se uglavnom bazira na improvizaciji tokom snimanja.

“Kad mi je predstavljao ideju filma, prvo što mi je rekao bilo je: ‘Prvo ću ti reći o čemu film govori, a tek onda ću ti reći šta se dalje zbiva.’”, rekla je Ryan.

Masterclass je protekao u izuzetno opuštenoj i zabavnoj atmosferi, što se dalo primjetiti na samom kraju, kada je Meg ispraćena gromoglasnim aplauzom i višeminutnim ovacijama.

Moderator Masterclassa je bio bosanskohercegovački režiser Danis Tanović.