Odlukom tročlanog žirija (Diana Nenadić, filmska kritičarka; Jure Pavlović, filmski reditelj i Jana Plećaš, direktorica fotografije i scenografkinja), petnaesta nagrada “Vedran Šamanović” dodjeljuje se Ani Hušman, rediteljici i scenaristici dokumentarno-eksperimentalnog filma Radije bih bila kamen u produkciji Pangolina.
Nagrada je dodjeljena u nedjelju, 14. jula, u okviru 71. Pulskog filmskog festivala.
U obrazloženju žirija stoji:
“Suprotno iskazu iz naslova svojeg posljednjeg filma – Radije bih bila kamen, Ana Hušman već se četvrt stoljeća ustrajno opire okamenjivanju intermedijskih i filmsko-rodovskih granica. Istražujući podjednako na audiovizualnom i proširenom multimedijskom polju, poligon za trajnu evoluciju svojeg specifičnog filmskog izraza izgradila je na fluidnom sjecištu eksperimenta s dokumentarcem, animacijom i/ili igranofilmskim tehnikama, iskazujući pritom zanimanje za dekonstrukciju društvenih (i običajnih) artikulacija svakodnevnih rituala i regulacija prostora s kojima i u kojima živimo.
Na tom tragu, a slijedom prethodnika Lika/bez naslova (2020), Hušman je najdublje do sada zagazila u područje osobne/obiteljske povijesti i pripovijesti. Ulogu dokumentarnog „aktera“ pritom ravnopravno dijele kamen, flora i fauna njezina ličkog prazavičaja, žene s obiteljskih slika i unutarnji glas same autorice, rekreirajući u slikovno-zvučnim fragmentima iščezli život surovog ambijenta, danas zaboravljenog i izloženog betonizaciji u ime novog ciklusa elektrifikacije.
Traumi pejzaža i preživljavanja svojih odvažnih pretkinja u njemu, Ana Hušman na formalnom planu pristupa svojevrsnim semantičkim nesuglasjem, odnosno procjepom između slike i bestjelesnog verbalnog iskaza, istodobno i trenjem između slika krajolika i slikama čuvane obiteljske memorije te tjeskobnog iščekivanja budućnosti koje njezina glavna protagonistica, Mala Jela ‒ preko svojeg alter ega (same autorice) ‒ „hladi“ bijegom u maštanja. Takvim fluidnim pletivom, kojem posreduju analogni (16 mm) i digitalni formati, Jela/Ana (pre)ispisuje i osobni/obiteljski identitet i identitet samog krajolika nad čijom se prividnom „usnulošću“ sukobljavaju vitalna (ženska) energija prošlih vremena i prijetnja suvremene devastacije.
Podrazumijevajući feminističku maksimu "osobno je političko", Ana Hušman preko osobne pripovijesti ‒ ambicioznim, ali ne i pretencioznim filmskim izrazom ‒ daje novi pogled na položaj žena u ruralnim hrvatskim krajevima, ukazajući na bezidejnost društvenih struktura koje bi tim opustošenim predjelima trebale vratiti život.“
Ukoliko želite da znate više o novostima sa 71. Pulskog filmskog festivala, molimo da posjetite oficijelnu stranicu.
