Piše: Sead Vegara

Potpisnik ovih redova baš i nema osjećaja za horor kao filmski žanr, ali postoje neka kapitalna djela iz žanra kao takvog, koja se jednostavno trebaju “pod moranje“ pogledati. Barem jednom. A kada jednu takvu horor priču, kakva je ona iz epistolarnog romana “Drakula“ Brama Stokera objavljenog još pradavne 1897, provučete kroz “pametnu filmsku optiku“ i to ne jednom već tri puta u prerađenoj verziji, to onda postaje obavezna filmska lektira. Riječ je o filmovima, prije svih, Nosferatu: A Symphony of Horror iz 1922. u režiji F.W. Murnaua.

Nosferatu; režija: Robert Eggers; uloge: Bill Skarsgård, Nicholas Hoult, Lily-Rose Depp, Aaron Taylor-Johnson, Willem Dafoe; 2024.

IMDb rejting: 7.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 85%

Reditelj je namjeravao da napravi celuloidnu adaptaciju Stokerovog romana, ali udovica pisca nije (pro)dala prava na priču, tako da je Mornau uz pomoć scenariste Henrika Galeena preradio roman uzevši strukturu priče i nadogradivši je sa novim elementima, likovima i situacijama, tek toliko da se vidi da su inspiraciju pronašli u “Drakuli“. Crno-bijeli nijemi film je tako postao jedno od najznačajnijih djela njemačkog ekspresionizma, potpisni film reditelja. Obrada “obrade“ došla je u 1979. kao gotički horor Nosferatu the Vampyre u režiji Wernera Herzoga, a sada nakon 45 godina imamo još jedan remake.

Nosferatu (2024) u režiji i prema scenariju Amerikanca Roberta Eggersa nudi zaista zastrašujuće ostvarenje i u potpunosti se čini kao jedinstven, unikatan pogled na sad već filmsku priču baziranu na romanu, dorađenu i ispričanu treći put. Eggersov projekat strasti Nosferatu sav je u mraku i sjenama, jezovitom ugođaju, te hororu tako stvarnom da se prosto može opipati. Likovi u filmu su toliko kvalitetno ispisani i portretirani sa vanserijskom uvjerljivošću tako da jednostavno nema loše napisane uloge i performansa.

Naslovni Nosferatu, grof Orlok, čiju pojavu utjelovljuje Bill Skarsgård uvjerljiv je do te mjere da vam se sledi krv u venama kada se pojavi u kadru. A s obzirom da ga Eggers predstavlja i čuva u sjeni i mraku, kada se naposljetku pojavi u punoj snazi i veličini, dođe vam da vrištite od straha. Mnogo je još likova u priči, između ostalih Thomas Hutter (Nicholas Hoult), koji će kao službenik otići grofu Orloku u njegov dvorac u dalekim Karpatima, odnoseći mu na potpis papire o prodaju zemljišta u njemačkom gradiću Wisborgu, samo da bi se našao kao njegov zatočenik, te Ellen Page (Lily-Rose Depp) njegova mlada supruga koju more zloslutni snovi i koju će opsjednuti Orlok. Švicarski stručnjak za okultizam i misticizam, naučnik Albin Eberhart Von Franz (Willem Dafoe) jedini će uvidjeti vezu između Orloka i Ellen, te će biti ključni igrač u uništenju grofa.

Zanimljiva činjenica vezana za samog Dafoea jeste detalj da je glumac u filmu reditelja E. Eliasa Merhigea Shadow of the Vampire (Sjenka vampira, 2000), koji tematizira samo snimanje originalnog klasika iz 1922, portretirao upravo Maxa Schrecka glumca (da li?) pravog vampira, u ulozi grofa Orloka. Istovremeno omaž, apokrifna biografija Nosferatua i vlastita fikcionalna priča, Shadow of the Vampire je slojevit naslov, koji se igra sa razgraničenjem filmske i naše, prave stvarnosti, dok Eggersov Nosferatu predstavlja pravi prvoklasni horor.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje