Ovogodišnji Festival odvija se u okolnostima koje su kulturu i umjetnost stavile u težak i neobičan položaj. Međutim, još od marta, odnosno prvog lockdowna, kultura i umjetnost pokazuju svoju nevjerovatnu sposobnost da se prilagode na promjene i upravo u njima pronađu snagu za nove oblike kreativnosti. Festivali se održavaju, makar i online, razgovori teku, iako uglavnom u chat prozorčiću, i svima je savršeno jasno da je umjetnost nešto bez čega bi život možda imao smisao, ali bi bio beskrajno siromašniji.
Svjesni smo činjenice da povijesni trenutak koji proživljavamo donosi novo osjećanje hitnosti, zbog čega su klasične festivalske kategorije, posvećene različitim filmskim formama ili oblikovane takmičarski, privremeno suspendovane. Umjesto toga, biramo u potpunosti tematski pristup kojim se nedvosmisleno ističe da je društveno angažirani film relevantniji no ikad prije. Time se 15. PLJFF nastavlja na naš proljetni online program, Naša staništa, koji je postavio pitanje koliko je uopće poželjan povratak na prijašnju 'normalnost' usred sistema koji se pod udarom globalne pandemije raspada. Ovogodišnji program nije iscrpno istraživanje bilo kojeg društvenog pitanja, niti je njegova namjera da sugeriše kako su pitanja koja pokrivaju sekcije festivala najznačajnija pitanja našeg vremena. Umjesto toga, kroz projekcije nezavisnih filmova različitih tematskih određenja, program 15. izdanja potcrtava moć intersekcionalnosti i međuzavisnosti, ohrabrujući kolektivno preosmišljanje i zajedničko oblikovanje društvenog okoliša.
U potpunosti na Mreži, 15. PLJFF donosi 51 film u dva programa: glavna selekcija, te Zumiraj prava festival za mlade, sa deset filmova namijenjenih upravo mladoj publici. Online će se održati i dvije festivalske diskusije, te razgovori s rediteljima i rediteljicama, koji će biti emitirani uživo putem naših društvenih mreža. Festival otvaramo 25. novembra u 20 sati, filmom Kordiljeri snova Patricija Guzmána.
Plemena i narodi prošlosti živjeli su na teritorijama u skladu sa prirodnim kriterijima. Starije ljudsko iskustvo fluidne, nerazgovijetne, ali istinske domovine, postepeno je zamijenjeno širom svijeta arbitratnim i često nasilno nametnutim granicama nacionalnih država. Ove nametnute granice često su presjecale biološke i etničke zone. Kako je tekla industrijska revolucija i tehnološka evolucija, tako su ljudi gubili ekološko znanje i solidarnost zajednice. Svijet kulture i prirode, koji bi trebao biti naš prirodni svijet, odbačen je u korist svijeta političkih nadležnosti i otuđenih ekonomija, stoji u programskoj zabilješci 15. Pravo Ljudski Film Festivala.
I doista, u samom nazivu programske sekcije koja obuhvata prvu sedmicu festivala, vidljiv je sraz organskog i prirodnog s jedne, te tehnološkog i nametnutog s druge strane: Nakon što mapa zemlje prekrije zemlju. Između ostalog, u ovoj ćemo selekciji gledati Apiyemiyekî? Ane Vaz, Kašiku Laile Pakalniņe i Ti imaš noć Ivana Salatića. Različiti oblici kolonijalizma, imperijalizma i porobljavanja imaju jednu zajedničku karakteristiku: nasilje, i to nasilje nad tijelima, bilo da su to tijela životinja, ljudi, ili tijelo same Zemlje. Kroz ovu temu vodit će nas tokom druge sedmice festivala filmska selekcija naslovljena Na mom raspadajućem tijelu, ljudi će vesti svoju budućnost, sa filmovima poput Zvala se Europa filmskog dua Ojoboca, Filmska traka 11004 Mirabelle Fréville i Purpurno more Amela Alzakouta i Khaleda Abdulwaheda.
Međutim, program se ne zadržava na dijagnozi stanja nego sugerira neophodnost stalne potrage za mogućim političkim, ekonomskim, društvenim rješenjima. Pritom je od ogromnog značaja zagledati se u iskustva žena, heroina i čuvarica diverziteta:
Za činjenicu što još ima ljudi i drugih oblika života na ovoj planeti imamo zahvaliti ženama koje su tokom najtežih trenutaka naše evolucije čuvale ono što je od suštinskog značaja od velikih kolonizatorskih i ratnih pohoda muškaraca, piše u programskom zapisu.
U trećoj sedmici programa čekaju vas filmovi okupljeni pod idejom Politika običnih: briga i političke popravke, među kojima su i Domovine Jelene Maksimović, Ti misliš da je zemlja mrtva stvar Florence Lazar ili Plastenik Allison Chhorn.
Četvrta i zaključna sedmica, pak, naglašava hitnost osmišljanja drugačije budućnosti koja, sada to pouzdano znamo, ne počiva na jednoj jedinstvenoj viziji ili ideologiji, nego upravo na njihovom mnoštvu: Zajedničko oblikovanje pluralnog i kolektivnog: znati drugačije, zamišljati različito. U ovom dijelu programa gledat ćemo radove poput Kraj patnje (prijedlog) Jacqueline Lentzou ili O jednoj mladosti Ivana Ramljaka, ali i filmove feminističkog kolektiva Yugantar, osnovanog osamdesetih godina u indijskom Bangaloru, koji će u ovom dijelu Evrope biti premijerno prikazani.
Kompletan program će biti dostupan na našoj web platformi pravoljudski.org, a možete mu pristupiti klikom na Online projekcije, na samom vrhu stranice.
