Sa današnjim danom za sve gledatelje i gledateljice otvaramo drugu ovogodišnju programsku selekciju čiji je fokus nasilje: nasilje kao instrument koji je u osnovi koncepta progresa čovječanstva. Iza „pravdanja“ bilo kakvog čina nasilja – institucionalnog, kulturnog, ekonomskog ili sasvim doslovnog – uvijek postoji logika da su ga žrtve nasilje zaslužile, samim tim što postoje, takve kakve jesu – Druge.
Podjela Zemlje kroz teritorijalizaciju i granice iscrtane pomocu nasilja na političkoj mapi svijeta nacionalnih država zasigurno učvršćuje jednu „svetu“ podjelu na svijet globalnog juga, trećeg svijeta, i centra, prvog svijeta, „civilizacije“. U takvom svijetu, samo jedan imigrant koji pređe „svetu“ granicu može uzdrmati cjelokupan sistem, piše u programskoj bilješci 15. PLJFF-a koja adresira trenutno najurgentniji problem Evrope, tzv. migrantsku krizu.
Purpurno more autorice i autora Amel Alzakout i Khaleda Abdulwaheda tiče se upravo ove teme: jednosatni snimak nastao pomoću kamere koju je Alzakout pričvrstila na zglob zorno i mučno prikazuje sudbinu izbjeglica koji se plastičnim čamcima upućuju ka Evropi. Jednostavnost ovog uratka koji dokumentira vlastito iskustvo autorice iz 2015. godine, jasno se određuje prema ravnodušnosti Evrope koja odbija uvidjeti da se, njenom krivicom i isključivošću, Mediteransko more pretvara u groblje. Selektor programa Diogo Pereira razgovarat će sa rediteljskim duom u sklopu PLJFF dijaloškog programa u petak, 4. decembra.
Nasiljem u širem smislu se, na više ili manje direktan način, bave i ostali filmovi okupljeni pod motom Na mom raspadajućem tijelu, ljudi će vesti svoju budućnost, među kojima se izdvaja Filmska traka 11004 Mirabelle Fréville: film koji nas vodi ka suštini najrazornijeg zamislivog nasilja – onog atomskog. Autorica koristi 19 minuta snimka koji su američki vojnici napravili osam mjeseci nakon bombardiranja Hirošime i Nagasakija, promišljajući svaku sliku ne bi li razotkrila tajnu prvog slučaja cenzure nuklearne historije. Halima Ouardiri na vrlo poseban način u filmu Džukele prikazuje bijedu i dosadu marokanskog azila za pse koji čekaju usvajanje, čije se postojanje zrcali u još tragičnijem čekanju ljudskih bića koja, također, traže novi dom, dok Jyoti Mistry u Uzroku smrti tematizira femicid i razotkriva kako se skriva i perpetuira strukturno nasilje nad ženama i ženskim tijelima.
Ouvertures Louisa Hendersona i Oliviera Marboeufa nasilje istražuje kao historijsku lekciju, prateći trag haićanskog generala Toussanta L'Ouverturea koji je pobunu robova pretvorio u istinski revolucionarni pokret. Ovaj hibridni film priča priču na nekoliko planova: kao istraživački projekat slijedi trag L'Ouverturea, ali u vrlo eksperimentalnoj formi koja uključuje glumački kolektiv dok vježba scene iz drame “Monsieur Toussaint”. Rediteljski duo će sa filmskim kritičarom Armanom Fatićem razgovarati uživo na Instagramu u ponedjeljak, 7. decembra.
Filmovi iz ovog programa bit će dostupni gledaljima i gledateljicama od 2. do 7. decembra. Pozivamo vas da se uključite u razgovore sa rediteljima filmova Purpurno more i Ouvertures, te vam želimo inspirativne „kućne“ projekcije ostatka ovosedmičnog programa.