Piše: Nisad Selimović

Najbitnija sporedna stvar na svijetu mnogo već ljeta daje inspiraciju filmašima da snimaju priče o 22 čovjeka koji ganjaju jednu loptu 90 minuta nasred livade. Katkad i duže. Fudbal, ili nogomet, vjerovatno je najpopularniji sport na svijetu. Ali, na različitim dijelovima planete, drugačije je shvaćen i praćen - u skandinaviji publika se ponaša kao na pozorišnoj predstavi, dok je u Južnoj Americi to pitanje života i smrti. Kod nas. Već znate vjerovatno. Upravo kao što to jedan latinski temperament shvaća direktno na tribinama, i snimanje filma na temu fudbala, meksički redatelj i scenarista Carlos Cuaron je shvatio sa ozbiljnošću i strašću. Ujedinivši ponovno slavni glumački par iz filma I tvoju mamu također (Y tu mama tambien), Gabriela Garciu Bernala i Diega Lunu, koji je radio prije skoro 10 godina zajedno sa svojim mnogo slavnijim bratom Alfonsom, Cuaron je napravio fudbalsku dramu koja je divlja i nepredvidiva baš kao i sama igra o kojoj govori.

Rudo i Cursi; režija: Carlos Cuaron; uloge: Gael García Bernal, Diego Luna, Guillermo Francella; 2008.

IMDb rejting: 6.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 73%

Priča počinje u zabačenom meksičkom selu gdje dva brata zajedno rade na plantaži banana, žive siromašnim životom i obojica imaju opsesije - Tato (Bernal) želi da napravi karijeru kao pjevač, dok Beto (Luna), samo želi da se kocka. Kada na jednu nebitnu lokalnu utakmicu, gdje njih dvojica igraju prilično bitne uloge, dođe pronicljivi lovac na talente (inače i narator u filmu), životi će im se promijeniti iz temelja. Prvo će Tato zaigrati za profesionalni klub i osjetiti slast glamuroznog života, te zbog pjevačkih afiniteta dobiti nadimak “Cursi” (staromodan), da bi mu se nedugo potom prodružio i brat, koji će početi braniti za drugi klub, a prozvaće ga “Rudo” (prgav), rad naklonosti ka ozbiljnijem pristupu igri i odbrani vlastitog gola. Ubrzo, možda čak i prebrzo za jednu filmsku priču, upašće u nevolje, gdje će Cursi upasti u emotivni ponor kada ga ostavi licemjerna voditeljica Bingo showa, a Rudo će se početi vaditi iz kockarskih dugova. Film tek tada ulazi u ozbiljne fudbalske vode i kao što je to moderno sada, situacija na terenu prestaje biti bitna zbog ljepote igre no zbog ishoda na kladionici. A između dva brata - pretpostavljate, doći će do raskola.

Vrlo lijepu i efektnu životnu, a tek onda sportsku priču zamislio je Cuaron i lako je prepoznati godine kvalitetnog rada na filmovima koji su osvajali nagrade na inim festivalima širom svijeta. Ali, ono što je također vidljivo je neiskustvo Carlosa Cuarona u režiranju dugometražnih ostvarenja (do sada je samo pisao scenarije za brata, te režirao nekoliko kratkih filmova). Ovo se najlakše može primijetiti u tempu koji ovaj film ima, a koji se naprasno mijenja bez razloga. Dramatične i napete situacije su donekle miroljubive, a s druge strane poetični kadrovi bivaju isječeni prebrzo, na štetu ukupnog dojma. Glavni glumački par stvara savršenu hemiju na ekranu, ali ni to nije dovoljno jer pola njihovog talenta je ostalo tamo gdje ga Cuaron nije znao usmjeriti. Bernala smo svi gledali u mnogo boljim izdanjima nego što je ovo. Ipak, imajući na umu podjetinjelu kino-ponudu koja nam se servira redovno bez pitanja, ovo je jedno temperamentno osvježenje koje je vrlo dobrodošlo sada kada se zahuktava nogometna sezona.