Razgovarao: Sead Vegara

Srđan Vuletić je bh. reditelj koji se na filmsku scenu vraća nakon ostvarenja Teško je biti fin iz 2007, nakon 17 godina. Pauza jeste duga, ali Vuletić je vrijedno radio na raznim projektima, kako za male ekrane, tako i za velika platna i u pozorištu. Vuletić govori o svom najnovijem filmu Gym, nastanku, tematici, te glumačkoj postavi.

“Gym“ je Vaš povratnički film nakon 17 godina i ostvarenja “Teško je biti fin“ (2007). Zbog čega toliko duga pauza između filmova?

Pa kada se tako stvari postave ispada da jako dugo nisam ništa radio, ali zapravo je bilo potpuno drugačije. Ja sam u tom periodu malo radio u pozorištu, ali prije svega sam paralelno razvijao više projekata koji su, kako to obično biva, svi gotovo istovremeno ušli u fazu produkcije, i snimljeni su unutar dvije godine, što je zaista nevjerovatno. Dakle, konkretno, u zadnjih par godina režirao sam filmove "Gym" i "Vidra”, te sam kreator na dvije serije - ”Tender“ i “Frust“.

“Gym“ je premijerno prikazan na ovogodišnjem 30. Sarajevo Film Festivalu, a nedavno je krenuo i u redovnu kino-distribuciju. Kakve su bile reakcije nakon premijere i kako je sada primljen film?

Mi smo izuzetno zadovoljni reakcijama na film “Gym“, kako na Festivalu tako i sada u distribuciji, pogotovo uzevši u obzir da to nije “topla ljudska priča“ sa likovima “punim duše“. Taj odmak od nekih bh. standarda je zasigurno iritirao neke gledaoce, ali nama je i to draže nego da su ostali ravnodušni. Jako je zanimljivo da su i meni i mnogim članovima ekipe dolazile poruke da je ovaj film jako potreban našem društvu. Mislim da je to jedna od stvari koju smo željeli da dobijemo kao rezultat prikazivanja filma.

Tema je uvijek aktuelno nasilje nad ženama. Za one koji nisu pogledali film, a žele, bez ulaženja u spoiliranje, kako biste mogli opisati “Gym“?

Da, nažalost, tema našeg filma je nikad aktuelnija. Na marketima sam predstavljao “Gym“ filmskim profesionalcima sljedećom rečenicom - Uvijek ima jedan idiot u našem užem krugu prijatelja ili porodice, često je mizogin. Mislim da ona na dobar način sumira naš film, u kojem je glavni lik razapet između osjećaja za pravdu i tolerancije nepravde kada dolazi od nekog bliskog.

Šta sve želite apostrofirati filmom i kakvu poruku šaljete i kakvu pouku možemo izvući iz “Gyma“?

Prije svega, ovo je film koji na nekom bazičnom nivou govori o tome da kada neki očit problem ne sasječemo u korijenu, taj problem će samo rasti i eksplodirati nam u lice. Ali, dubinski, ono što smo željeli da iskomuniciramo sa publikom je da nije sve u zakonima, da ima nešto i u ljudima, i njihovom primarnom osjećaju za pravdu. Kad nas on napusti postajemo životinje. Ovdje bih dodao da mi, koji smo pravili ovaj film, sebe ne doživljavamo kao aktiviste niti kao neke zakonodavce u pokušaju, već smo mi filmadžije koje pričamo svoju priču kojom pokušavamo plastično sagledati problem nasilja generalno, sa posebnim fokusom na nasilje nad ženama. Mi smo samo ljudi koji se obraćaju drugim ljudima. U tom smislu naš film vidimo kao dio rasprave na ovu temu.

Koliko dugo ste spremali ovaj projekat?

Projekat je jako dugo spreman, preko deset godina, sa manjim ili većim intenzitetom. Međutim, ja sam, nakon prvih pomjeranja rokova snimanja, čvrsto odlučio da stalno unaprijeđujem scenarij i da evolviram koncept svog rada na njemu. To je dovelo do mnogih promjena, a kako je ovaj proces dugo trajao, vremenom sam donio neke radikalnije odluke u kontekstu promjena na projektu, prije svega vezano na karakter glumačke podjele, sastav ekipe i generalno govoreći, a samim tim promijeno sam i sebe i svoj pristup filmu. Sa druge strane, nisam želio imati hipoteku nesnimljenog filma ne samo zbog sebe nego i zbog sjajnih koproducenata u filmu, jer su i oni u jednom trenutku počeli nositi dio te hipoteke na svojim ramenima.

Baziran prema originalnoj priči Mirele Trepanić, scenarij za “Gym“ je ipak Vaše djelo. Koliko se od početne priče razlikuje scenarij i koliko je originalnog scenarija ostalo u odnosu na ono što se da vidjeti i čuti u gotovom filmu?

Od Mireline originalne priče ostao je inicijalni motiv i ime glavnog lika. U njenoj priči dva momka iz provincije, iz dosade, žele da prebiju jednu ženu. Meni je to poslužilo kao početnu tačku da razvijem priču o selektivnoj pravdi, o paradoksu tolerancije, o nereagovanju na problema i relativizaciji nasilja i ekstremnih ideja. Tako da sam, u suštini, napravio jedno potpuno novo djelo, ali opet, ono ne bi postojalo da nije bilo Mireline priče.

Glumački ansambl filma čine mladi i relativno nepoznati (barem ljudima koji ne pohode sarajevska pozorišta) glumci. Dali ste priliku nekim novim naraštajima, što je za svaku pohvalu. Koliko ste zadovoljni njihovim performansom, te možete li izdvojiti nekoga od njih, ko se najviše istakao?

Hvala, i vrlo sam ponosan na glumačku postavu našeg filma. Dodao bih da je nekima u filmu “Gym“ ovo bila prva filmska uloga. Naravno da tu u prvi plan izlaze Edin Avdagić Koja, Dino Sarija i Dina Mušanović koji igraju glavne uloge. Ali obzirom da je ovo prije svega ansambl film gdje u velikom broju scena igra veliki broj glumaca, svi su zapravo zajedno gradili te uloge i to je dosta dobro funkcionisalo tako da bih ovdje trebao pobrojati imena svih koji su glumili.

Produkcijski projekat je podržan od strane BH Telecoma. Također sa BHContentLabom BH Telecoma radite na projektu sitcoma “Tender“. Kakva je saradnja sa te strane, za male ekrane?

Mislim da je BHContentLab odličan projekat koji je napokon omogućio da veliki broj bh. profesionalaca iz svih sektora kinematografije radi. Smatram da je taj projekat od strateške važnosti za bh. kinematografiju. Mislim da su sva nastojanja da se ovaj projekat ugasi potpuno iracionalna. Tu ću stati sa ovim odgovorom.

Neizostavno pitanje jeste ono o stanju u bh. kinematografiji. Dakle, kakva je situacija sa filmom u BiH?

I ovdje ću biti vrlo kratak u odgovoru. Stanje je, osim u Kantonu Sarajevo gdje je podnošljivo, katastrofalno. Jedina nada je da će se uspostaviti normalan odnos sa vlastima i da će oni razumjeti da vrlo lako mogu promjeniti ovo stanje u nešto bolje.

Da li spremate neki novi film i(li) imate ideja za nove serije?

Ja radim punom parom. Već sam pomenuo film “Vidra“ koji je u fazi postprodukcije. Taj film sam snimao u Crnoj Gori i doživjeće svoju premijeru iduće godine. Tu su i neke nove poslovne ponude van BiH, te neki novi projekti koji su u ranoj fazi.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans