Piše: Nino Romić

Sve je tačno kako se sjećam... Kuća, brda...

Scenario: Ronald D. Moore

Režija: Les Landau

Nakon dramatičnog sraza sa Borgom u dvodijelnoj epizodi Najbolje od oba svijeta, četvrta sezona Nove generacije istinski započinje sa intimno vezanom, ali suštinski sasvim drugačijom epizodom, jednostavno naslovljenom – Porodica.

Porodica slovi, sasvim opravdano, za jednu od najboljih epizoda Nove generacije, a mnogi ljubitelji Zvjezdanih staza drže i da jeste najbolja, čak i stojeći usporedno sa Oba svijeta, napetim finalom prošle sezone. Gledajući izdaleka, takva usporedba se čini još neobičnijom kada shvatimo da Porodica u svojih 45 minuta trajanja nema nijednu eksploziju, niti jedno pražnjenje fazora, fotonskih torpeda ili oružja sudnjeg dana. U radnji epizode nema tuđinaca koji vrše najezdu, ili crvenih lasera koji razaraju planete. Ono čime Porodica ipak obiluje jeste emocionalna rezonantnost.

Zbog svojeg intimnog kontinuiteta sa prošlom epizodom, Porodica se neposredno bavi posljedicama kratkog, ali pogubnog kontakta sa Borgom. Glavna grana radnje se bavi kapetanom Picardom, spašenim iz Kolektiva, zdravim ali ne i zacijeljenim. Dok Enterprise boravi u svemirskog doku radi popravaka, njegov kapetan silazi na Zemlju, nesvjesno u potrazi za vlastitim oporavkom. Jean-Luc se vraća u Francusku, u svoje rodno selo, tačnije u kuću u kojoj je odrastao, a koja sada pripada njegovom starijem bratu.

Druga grana priče se također bavi porodicom, prateći posjetu roditelja poručnika Worfa, koga zajedno sa njima nalazimo u stanju nesretnog mirenja sa ishodima odluka koje je donio tokom prošle sezone. Istovremeno, dobra doktorica Crusher se hrva sa duhovima prošlosti, tačnije sa porukom koju je njen preminuli suprug sastavio za njihovog sina i koja bi mogla otvoriti tek zaliječene rane.

Sve grane priče imaju isto mjesto porijekla i istu tačnu dodira – porodicu. Gorkom ironijom, Picard koji je još u pilot epizodi izjavio da nije porodični čovjek, lijek za svoje nevidljive rane pronalazi baš među svojom porodicom. Scenario vrlo brzo postavlja karakterni sukob između njega i njegovog brata, Roberta, ali istovremeno pokazuje da on u konačnici proizlazi iz suštinske sličnosti dva brata. Jean-Luc je istraživač koji traga vječito za novim svjetovima, dok je Robert nasljednik porodičnoga zanata i skrbi za očuvanje te tradicije – obojica, pak, to čine predano i nepokolebljivo. Sukob između dva brata, ustvari vrlo vješto isceniran od strane Roberta, također dovodi kapetana i publiku do katarze s kojom epizoda otvara stare rane, kako bi ih očistila i dopustila tkivu da zaista zaraste.

Toplina je glavna odlika Porodice, toplina kojom je priča ispričana, toplina koja je posvećena likovima u njoj, ali i toplina koju likovi traže i primaju jedni od drugih. Ovo je odvaja potpuno od Oba svijeta, gdje su strah i napetost glavni emotivni okidači. Porodica, s druge strane, predstavlja nešto što je danas teško, ako ne i nemoguće zamisliti – deeskalaciju. Narativi današnjih serijala, bilo da su filmski ili televizijski, oslanjaju se na stalno podizanje uloga i posljedica do te mjere da isti, s vremenom, potpuno gube na značaju. Porodica čini obratno – prijetnja je u osnovi nepostojeća, breme je skinuto sa leđa glavnih likova. Njima je podaren zaslužen odmor, a gledateljima prilika da vide da posada Enterprisea nije neuništiva i da je riječ o ljudima koji krvare, tuguju i traže oporavak kao i mi. Jučerašnji nepokolebljivi istraživači svemirskih prostranstava odjednom se čine ranjivijim i stvarnijim.

Porodica, kao i puno stvari u stvarnog životu, ne predstavlja pomicanje naprijed ili nazad na nekoj proizvoljno zadatoj pravoj crti, već završetak jednog kruga te početak drugog. Baš o takvim krugovima, počecima i krajevima će biti riječi u sljedećem izdanju ovog osvrta na Novu generaciju, kada ćemo isti privesti kraju i dočekati prvu epizodu najnovijih Zvjezdanih staza.