Piše: Nino Romić

Postaja Farpoint... Čak i ime zvuči misteriozno.

Scenario: D.C. Fontana, Gene Roddenberry

Režija: Corey Allen

„Svemir – posljednja granica. Ovo su putovanja zvjezdanog broda Enterprise...“, sa tim riječima, izgovorenim preko početnih nota uvodne špice, Patrick Stewart je 1987. prekinuo odsustvo Zvjezdanih staza sa malih ekrana dugo gotovo dvadeset godina. Historija i tvorac izvorne serije, Gene Roddenberry, odlučili su da taj povratak bude u velikom stilu.

Roddenberry je namjeravao obistiniti ovaj naum tako što će u istoj epizodi prikazati istovremeno kompleksne morale dileme, alegorije rasprava koje vodimo u stvarnom svijetu, uz najbolje specijalne efekte i vizuelne iluzije koje je budžet dopuštao. S potonjim na umu, epizoda započinje vrlo detaljnim prikazima nove iteracije Enterprisea, zastavnog broda Zvjezdane flote i glavnog poprišta zbivanja serije. Uz novi brod, naravno, upoznajemo i novog kapetana – Jean-Luca Picarda, a Roddenberry hitro postavlja i moralnu os po kojoj će kasnije predstavljati i razvijati jedinstvenu filozofiju Zvjezdanih staza.

Picard, a publika za jedno sa njim, ne stiže razgledati sva čudesa Enterprisea u svojem novom ruhu zvjezdanog broda Galaxy klase, kada se brodu i posadi nameće prisustvo nadmoćnog intelekta koji se predstavlja samo kao Q (John De Lancie). Čudno i naizgled svemoćno biće nije prijateljski nastrojeno ka ljudima, a još manje prema njihovoj namjeri da istražuju dalje i dublje u nepoznatim prostranstvima galaksije. Držeći da su ljudi djetinjasta i barbarska vrsta, Q stavlja Picarda i njegovu posadu, a time i cijelo čovječanstvo, pred sud – svoj sud, tačnije, u kojem je on sudac, porota i krvnik.

Kako bi spasio posadu i obranio ugled uznapredovalog čovječanstva, Picard traži da se Q-ova tvrdnja stavi na kušnju, pri čemu bi na predstojećem zadatku Picard dokazao da su ljudi zaista napredovali i udaljili se od slike divljaka u svemiru koju Q nudi kao svoj glavni dokaz na suđenju. Istraga svemirske postaje Farpoint tako postaje opit za zrelost čovječanstva. Picard, međutim, ne može započeti sa istragom bez svog prvog časnika, zapovjednika Rikera, koga tumači Jonathan Frakes. Riker (odmilja, Broj Jedan) započinje istragu na tlu, ali istovremeno mora dokazati svoje sposobnosti Picardu, koji ga naizgled hladno dočekuje na bojnom mostu Enterprisea.

Od tog trenutka, epizoda barata sa nekoliko narativnih konaca, trudeći se da ih ne pomrsi. U praktičnom smislu, to joj polazi za rukom. Dva glavna vida radnje i nekoliko manjih imaju zajedničku tačku dodira u obliku kapetana Picarda, a njihov rasplet sa sobom donosi smislen završetak. Pa ipak, Susret kod Farpointa teško može sloviti za jednu od najboljih epizoda Nove generacije. Režija dobiva prolaznu ocjenu, što nije pohvalno, imajući na umu da ova epizoda, kao ni sama serija, ne figurira kao akcijski spektakl sa desetinama glumaca u pokretu usred složenog. Dijalog je ponekada grub, a razmjena između Rikera i drugog časnika, Date, gotovo je abrazivna.

Zasluge za brušenje grube materije scenarija idu ka D.C. Fontani, ženi koja je u mnogočemu pomogla da Zvjezdane staze ponovo zažive, a u ovom slučaju pretvorila pozamašni tretman Roddenberryja u scenario koji se mogao snimiti u televizijskom formatu. Zadatak je bio pozamašan, budući da je pilot trebao predstaviti brod, kapetana, njegovu posadu, a onda i ispričati priču sa zapletom, raspletom i zadovoljavajućim svršetkom. Izvedbe Patricka Stewarta i De Lancieja (pa i Frakesa, donekle) također uzdižu epizodu, a na nju možda bolje gledati više kao pismo namjere ili kao početni tlocrt, te manje kao konačni proizvod serije. Susret možda nije najbolja epizoda Nove generacije, ali teško je osporiti da posjeduje čari Zvjezdanih staza.

Kao pismo namjera, Susret kod Farpointa ipak ispunjava obećano.