Mađarski unos u Takmičarski program 27. Sarajevo Film Festivala, Stvari vrijedne žaljenja, ima naročitu čast zatvaranja glavnog festivalskog programa. Stvari vrijedne žaljenja se bavi vrednovanjem pojedinaca, njihovim postignućima i statusom u društvu, a glavni lik, Maja (Nora Rainer-Miscinyei), predstavlja u mnogočemu pojedinca koji se ne uklapa dobro u širi društveni sklop.
Iz jednog gledišta, Maja je vrlo nezrela osoba, ili je možda tačnije reći da je nedorasla izazovima koji je čekaju iza metaforičnih, ali i stvarnih ćoškova. U svojoj tridesetoj godini, ona traži stalno zaposlenje, ali i način da održi svoj kreativni izražaj. Pored raskoraka u profesionalnom životu, ona se nalazi i na bitnoj prekretnici i u ličnom životu. Iako se nedavno uselila u vlastiti stan sa dečkom, ona još uvijek gravitira majčinom domu. Na ove izazove, ona odgovara povlačenjem u gotovo dječije stanje eksplozivne energije i igre.
Iz drugog gledišta, prvenstveno njenog vlastitog, Maja je među rijetkim osobama koje se zanimaju za veselje u životu kao glavni cilj života. Ona iskorištava svaku priliku za zabavu, ma koliko malenu, pa čak ako je posrijedi intervju sa mogućim poslodavcem. Nakon prvog čina, koji je uglavnom naklonjen Maji, s početkom drugog čina ona se počinje postepeno suočavati sa stvarnošću.
Prekretnica priče je Majina posjeta svojoj tetki, starici koja živi sama na drugoj strani grada. Umjesto porodičnog okupljanja, Maju u stanu čeka još jedno suočavanje sa stvarnošću. Posjeta traje u noć, a još jedna gošća u tetkinom stanu je Majina prijateljica iz djetinjstva, u kojoj se također ogleda kombinacija života slobodnog duha i nezrelosti. Dok je Maja sklona reverziji u dječije maštarije i igre, stara prijateljica Sara ustrajava u pokušaju življenja života kakav je vodila prije majčinstva.
Iako je značajan dio filma posvećen opisivanju životnih kolotečina, Stvari vrijedne žaljenja nije sasvim lišen humora. Isti je, doduše, sporadičan, ili barem sitno posut po osnovnoj građi scenarija. Film također nudi i kontrast između teških i laganih trenutaka, koji na neki način predstavlja i postepenu promjenu u Maji, ali koji i pristoji jednom filmu koji se bavi cijelim dijapazonom životnih iskustava – onih sretnih, onih tužnih i onih neizbježnih, također.