Piše: Nisad Selimović
U nedostatku filmova zbog kojih zaista vrijedi odvojiti svoje vrijeme i novac da bi ih pogledali u kino dvorani, još jednom se okrećemo domenu kućne zabave. Jer, zašto oprobavati sreću sa bezidejnim proizvodima iz Hollywooda, koji preplavljuju kino dvorane, kada putem DVD-ja ili kakve legalne online videoteke možete odabrati zabavu po mjeri. Davno još, prije dvadesetak godina, snimila je svoj prvi film pod patronatom slavnog oca. Zvao se Helena u kutiji, ili Boxing Helena u originalu. Od tada, režirala je tek jednu epizodu nepoznatog TV serijala. Prije osam godina, njen film Surveillance je prikazan u Cannesu i skrenuo je pažnju na to da je ona jedan iznimni talenat, i da to vjerovatno dolazi s genima, čim je i pored tolike pauze uspjela snimiti dva filma jednake autorske vrijednosti i osobene kvalitete. Njeno ime je Jennifer, a tata joj je David. Lynch.
Nadzor; režija: Jennifer Lynch; uloge: Julia Ormond, Bill Pullman, Ryan Simpkins; 2008.
IMDb rejting: 6.4/10
Rottne Tomatoes rejting: 54%
Za one mlađe, njen otac je autor kultnog serijala Twin Peaks, i nekih od najčudnijih filmova modernog vremena. Tko je ubio Lauru Palmer, mnogi se i dan danas pitaju, ali sličnoj nepoznanici nema mjesta u trileru Surveillance, upravo toj, vrlo uznemirujućoj priči koja je kćerku slavnog oca vratila na staze svoje zapostavljene slave. Film ima vrlo logičan naslov i prilično brutalan početak. Dvoje maskiranih ubojica, u usporenom, iscjepkanom crno-bijelom flashbacku, na smrt premlaćuju čovjeka u krevetu, dok njegova supruga uspijeva pobjeći. Odmah potom prelazimo na dvoje agenata FBI-ja koji dolaze u izolovani gradić u Americi, da bi ispitali svjedoke u vezi nesretnih događaja koji su pogodili njihovu okolicu, uključujući i ubistvo s početka.
Par detektiva (glume ih Bill Pullman i Julia Ormond) postavljaju opremu za video nadzor i paralelno se dešavaju tri intervjua koji povezuju nesretne događaje iz tri ugla – preživjelog policajca (njegov partner je ubijen), ovisnice (njen dečko je ubijen) i djevojčice (njena čitava porodica je ubijena). Kroz veoma smjelu, složenu, ali i logičnu naraciju dolazimo do zaključaka koji nas zapanjuju ali i vode u veliki preokret u čitavoj priči. Teško je a ne uočiti taj uticaj virtuoznog oca na vlastiti podmladak. Jennifer Lynch je napisala scenario (zajedno sa Kentom Harperom) koji odiše bizarnošću, neizvjesnošću i zapletom koji nas tjera da se umno uključimo u samo gledanje filma, baš kako i njen tata to voli činiti. Njeni likovi su također vrlo slični onima kakve stvara i David – u otkrovljenju karijere, Bill Pullman prosto otvara sebe prema liku koji je psihopata bez mane. Gledate ga, a kao da gledate Kylea MacLachlana u ulozi koja ga je proslavila. Nešto samozatajno postoji u Pullmanu dok se sprema da oslobodi svoj lik do kraja, a kad se to desi, ne možete da vjerujete svojim očima da je to isti glumac iz, npr. posve glupog Lake Placida.
Ali unatoč golemoj sličnosti u tehnikama realizacije, Jennifer definitivno shvaća rasplet filma drugačije od oca. Dok ljubitelji žanra decenijama poslije i dalje razmišljaju šta je David želio reći u ogromnoj većini svojih ostvarenja, ona karte baca na stol, čitav poker asova, u suštini. Zadnji kvartal Nadzora je dokaz zašto trileri treba da postoje, i zašto je tako krucijalno da imaju ne dobar, nego sjajan scenario. Uz jedan savršen kasting i razvijene likove do te mjere gdje ne postoje sporedne uloge, rezultat ne izostaje. A shvatićete tek poslije, da ni to nije sve, da je onaj Lynch gen usađen i ovdje, kao pod kožu. Jednostavno se nađete u razmišljanju šta je ili zašto je neki od likova učinio to što jeste. Rezultat je prosto sjajan.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
