Piše: Mirnes Alispahić
Trideset godina je prošlo otkako je Vrana, adaptacija istoimene grafičke novele Jamesa O'Barra, ugledala svjetlost dana obavijena velikom tugom nakon nesreće koja je zadesila glavnog glumca, Brandona Leeja. Većina nas zna da je poginuo tragično na setu svega nekoliko dana prije nego će se snimanje završiti, što je dodatno doprinijelo uspjehu i kultu filma iako je Lee imao svega dva holivudska filma iza sebe i dva strane produkcije, ali kao da su lik iz njegovog filma i on postali jedno. Sahranjen je nekoliko dana prije zakazanog datuma vjenčanja s Elizom, za koju je rekao da je njegova srodna duša, pa je jasno vidjeti određenu dozu mračne romantike u ovoj priči. Vrana je postala kultni klasik uz zaradu na kino-blagajnama i dobre kritike kritičara, što je doprinijelo tome da smo dobili TV seriju i nekoliko nastavaka koji nisu bili ni blizu uspjeha prvog filma. Pripisujem to tome što niko od ljudi umiješanih u produkciju nije imao viziju kakvu je imao Alex Proyas, čovjek koji je do tada imao snimljen jedan film u Australiji i nešto reklama i videospotova, te Brandon Lee koji je aktivno sudjelovao u stvaranju svog lika, a tu je bio i James O'Barr koji je sve to nadgledao.
Vrana; režija: Rupert Sanders; uloge: Bill Skarsgard, FKA twigs, Danny Huston; 2024.
IMDb rjeting: 4.7/10
Rotten Tomatoes rejting: 23%
Bol, tuga i bijes koji su mučili Jamesa O'Barra nakon pogibije vjerenice toliko da je to pretočio u grafičku novelu su uspješno preneseni na celuloidnu traku zahvaljujući Proyasu, Leeju, ali i Johnu Shirleyu koji je napisao prvobitni scenario i bio glavni u adaptaciji grafičke novele, kao i Davidu J. Schowu koji je napisao scenario prema kojem je i snimljen film. Ukratko, Vrana je imala dušu, nešto što niti jedan od nasljednika nije uspio postići. Uzevši sve ovo u obzir ne čudi da se Hollywood odlučio vratiti Vrani i snimiti reboot/remake koji bi original približio novim generacijama, te usput pokupio određenu količinu novca na kino-blagajnama, jer zašto snimiti nešto originalno u današnje vrijeme kada svi posežu za starim idejama i oblače ih u novo ruho?!
Diranje u kultne klasike je opasna rabota, nešto što se mora uraditi s određenom dozom strahopoštovanja, posebno kada radite novu Vranu znajući kakvo nasljedstvo ima. Morate znati šta radite, a ako pogledate u prošlost i vidite da je produkcija nove Vrane počela davne 2008. i od tada je u haosu, mijenjajući redatelje, scenariste i glumce svakih nekoliko mjeseci znate da teško možete očekivati nešto dobro. Teško se ne zapitati nakon što pogledate novu Vranu je li ovo zaista bio najbolji scenario kroz sve ove godine i najbolji tim za ovu adaptaciju? Sigurno je postojao neki bolji scenario, bolji redatelj, bolji scenarista. Neko ko je doista pročitao Vranu ili barem pogledao originalni film. Nažalost, od samog početka filma jasno je da to nije slučaj.
Nakon što su se prije nekoliko mjeseci na internetu pojavile fotografije iz filma, glavnih likova Erica (Bill Skarsgard) i Shelly (FKA twigs), očito je bilo da to nisu Eric i Shelly koje smo poznavali i voljeli. U redu, željeli su približiti likove i radnju novim generacijama, pa su ih napravili omladincima mučenim traumama i narušenog psihičkog zdravlja i narkomanima na rehabilitaciji, što je vrijedno hvale, ali izgledom su više ličili na likove iz Trainspottinga negoli na Vranu ili bilo nešto slično tome. Nije samo problem u njihovom izgledu, problem je u svemu. Čak i ako sami film promatramo kao novi film, zanemarujući originalnu Vranu, ništa nije kako treba. Atmosfera filma, priča, scenario, glumci, režija. Film koji ima budžet od 50 miliona dolara ne bi trebao izgledati jeftino kako Vrana u režiji Ruperta Sandersa izgleda, što je posebno razočaravajuće.
Sam film ima problem u tempu, počinje izuzetno sporo i postavlja temelje priče ne bi li nam dočarao tu silnu ljubav između Erica i Shelly, pokušavajući uspostaviti hemiju između dvoje glavnih glumaca, te tako objasniti jačinu ljubavi koja je natjerala Erica da se vrati iz mrtvih kako bi ispravio nepravdu i osvetio ubijenu ljubav. Tek u posljednjoj trećini rađa se Vrana, ali već je prekasno, jer su gledatelji smoreni gledanjem dvoje tinejdžera koji uživaju u ljubavi iako je jednom život ugrožen i prijatelji su pobijeni, ali hej, jednom se živi, zar ne? Zatim je tu problem negativca koji je posve neuvjerljiv i totalno iskače iz cijele priče. Čovjek koji je prodao dušu đavolu pokušava da se spasi od pakla tako što žrtvuje druge duše. A, da. Ima i moć da šapatom iz ljudi izvuče ono najgore i natjera ih na svašta. Tu je i Kronos, koji se pojavi kao lik koji vodi Erica u njegovoj misiji i vraća vrijeme unazad, jer što da ne? Kad smo već napisali papazjaniju od filma, dodajmo i to.
Originalna Vrana je bila jednostavna, priča je bila postavljena u prvoj sceni filma i nakon deset minuta već smo bili u mitologiji. Nije nam bilo potrebno upoznavanje s likovima Erica i Shelly jer Ericovo ponašanje dovoljno govori o njihovoj ljubavi, no pošto pričamo o TikTok generaciji, očigledno su redatelj i scenarista mislili kako moraju sve to servirati na tanjiru, prilično loše k tome. Cijela priča je imala smisla, film je bio natopljen atmosferom i kako sam već rekao, imao je dušu.
Ljudi su nekad vjerovali da vrana nosi duše umrlih u svijet mrtvih, ali da nekad, kada je velika nepravda učinjena i tuga je prevelika, vrana vrati dušu da ispravi nepravdu. Jedina nepravda ovdje je što je ovaj film snimljen, jer nemam ništa protiv remakea/reboota kada se to uradi s ljubavlju i smislom, što ovdje nije slučaj. Preostaje jedino ponovo pogledati originalnu Vranu i nadati se da će Hollywood konačno prestati s trendom posezanja ka kultnim filmovima kako bi snimili loše remakeove. Ne može padati kiša zauvijek, zar ne?
