Piše: Mirnes Alispahić

Osveta nikada nije izgledala krhkije i ženstvenije kao u mini-seriji Huga Blicka Englezi (The English, 2022), gdje je utjelovljena u liku lady Cornelia Locke, koju glumi Emily Blunt. Prva pomisao kada čujemo western zasigurno nije engleska dama koja putuje Divljim zapadom u osvetničkom pohodu, već nam obično kroz glavu prođe slika Johna Waynea koji se gega ili Clinta Eastwooda s njegovim pončom i cigarom koja visi s ugla usana, ali Hugo Blick se ovdje poigrava sa stereotipima i stvarima na koje smo navikli, te nam servira nježnu Emily kao osvetnicu.

Kada je tek vidimo, u haljini baby pink boje, dok nas gleda snenim pogledom plavih očiju, poželimo je zagrliti i spasiti od nevolja koje čekaju usamljenu ženu na Divljem zapadu, posebno onu koja putuje s torbom punom novca, međutim uskoro vidimo koliko smo se prevarili jer Locke je u misiji pronalaska čovjeka koji je ubio njenog sina i njeno baratanje oružjem je vrijedno divljenja. Sin kopile i njeno ponašanje su dovoljni da bude prognana iz elitnog britanskog društva, ostajući u njemu samo zahvaljujući novcu svoje porodice.

Kako to obično biva, njen put se spaja s onim Elija Whipa, ili Ranjenog Vuka (Chaske Spencer), bivšim izviđačem američke konjice. Čovjekom s dva imena, koji ne pripada nigdje. Jedni ga ne žele zbog boje kože bez obzira na to što se borio za njih protiv svog naroda, drugi ga ne žele jer se borio protiv svog naroda. Vrijeme će pokazati da je bilo suđeno da se njihove staze ukrste zbog događaja iz prošlosti koji ih povezuju, jer oboje traže istog čovjeka.

Serija Englezi ima svega šest epizoda, ali svaka od njih je nakrcana sadržajem i zanimljivim likovima dovoljnim za film što ponekad može zasmetati, mada Blick to koristi jer se ne libi prikazati Zapad divljim. Njegov Zapad je nasilan, krcat ljudima u kojima je zlo duboko ukorijenjeno, negdje zbog mržnje nakon onoga što su preživjeli kao Crnooka Mog, vjerovatno najšokantniji prizor kojeg ćete uskoro vidjeti, negdje zbog novca poput razbojnika koje sretnu na putu ili para koji vara naivne putnike, ali najgori njih je David Melmont, čovjek koji je ubio sina Cornelije Locke.

U šest epizoda Blick pred nas servira slagalicu, nudeći nam po dio u svakoj epizodi dok širi niti svoje priče. Istina, ponekad se čini da se gubi i zbunjuje uvođenjem novih likova i novih pravaca u kojima se pruža priča. Ali, sve to je dio Blickove iluzije, jer posljednjom epizodom sve se slaže na svoje mjesto i istina izlazi na vidjelo.

Bez obzira na povremeno lutanje u priči, Chaske i Emily svojom glumom i hemijom nas kupuju i ne posustaju. Njihovi likovi se kroz putovanje zbližavaju zbog sličnosti, zbog usamljenosti, zbog bola kojeg nose u sebi, ali njihova romansa je od početka osuđena na propast. Ne zbog boje kože već zbog tajne koju lik Locke nosi. Tako Blick, sem što je naglavačke obrnuo postulate westerna, od priče o osveti u centar stavlja ljubavnu priču dva lika progonjena demonima prošlosti, što dvoje glavnih glumaca tako vjerno dočaravaju.

Englezi su očaravajuća priča, od početka do kraja, uz prelijepo snimljene krajolike i fotografiju od koje zastaje dah. Blick je izjavio da je snimao u poslijepodnevnim satima kako bi uhvatio “svjetlo zlatnog sata“, tren prije zalaska sunca, nešto što je naučio od Clinta Eastwooda. Ispunjena nasiljem i krvoprolićem, Englezi se dotiču mnogih tema i možda koriste osvetu kao sredstvo za pokretanje priče, ali jezgro čini topla, ljubavna priča o dvoje ljudi koji ne pripadaju nigdje sem jedno drugom.