Piše: Sead Vegara

Postavlja se pitanje zašto je jedan veoma simpatičan filmić iz 2021. godine, The Good House (Dobra kuća) tek sada u 2022. dospio na lokalni kino-repertoar? Kao odgovor na to pitanje neko bi pomislio zbog pandemije koronavirusa, ali ustvari se radi o zavrzlamama oko kino-distribucije. The Good House premijeru je doživio 2021. na Toronto International Film Festivalu, samo da bi se našao “na polici“ do juna 2022. i prikazivanja na Tribeca Film Festivalu, krenuvši u regularnu distribuciju krajem septembra.

Dobra kuća; režija: Maya Forbes & Wallace Wolodarsky; uloge: Sigourney Weaver, Morena Baccarin, Kevin Kline; 2021.

IMDb rejting: 7.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 71%

A u tezu da se radi o simpatičnom filmu, odmah na samom početku uvjerit će vas glavna protagonistkinja Hildy Good (Sigourney Weaver) razbijajući četvrti zid – govoreći ravno u kameru, obraćajći se publici i objašnjavajući sadašnje stanje stvari u obalskom gradiću Wendoveru u kojem živi. Hildy je nekada bila (i još uvijek voli smatrati se) najbolja agentica za nekretnine u mjestu, sve dok asistentica Wendy (Kathryn Erbe) nije pokrenula vlastitu agenciju preotevši joj gotovo sve klijente. Muž Scott (David “Sledge Hammer“ Rasche) ostavio ju je, ne zbog druge žene, već zbog drugog muškarca. Dvije kćerke, jedna udata i sa djetetom, druga mlada umjetnica, finansijski pomaže i izdržava.

Samo, Hildy ima jedan problem. Voli “dobru čašicu“ i iako nije klasična, agresivna alkoholičarka, bliža porodica se odlučila na “interveciju“ i odvela je u dom za odvikavanje od alkohola. Sada, nakon reabilitacije samo prividno drži stvari pod kontrolom, pijući i dalje, ali ne toliko količinski da bi se trebali zabrinuti. U biti, krije od svojih najbližih da povremeno popije čašu vina i govori im da ide na sastanke anonimnih alkoholičara, lagajući ih pri tome o svom stanju. Hildy će biti prozvana notornom alkoholičarkom koja voli da širi tračeve, a osoba koja ju je okarakterisala kao takvu, biće upravo žena mjesnog bogataša, Rebecca (Morena Baccarin), koja je kratkotrajnu sreću našla u naručju lokalnog psihijatra Petera (Rob Delaney), o čemu se uz čašicu vina i povjerila Hildy. Šarolik spektar likova, mještana koji naseljavaju Wendover upotpunjen je veoma zanimljvim i šarmantnim Frankom Getchellom (Kevin Kline), inače, nekada davno u mladosti Hildyinom simpatijom, sa kojim će ponovo pokrenuti “ljubavne iskrice“.

S lakoćom iskusnih filmskih pripovjedača, rediteljski dvojac Maya Forbes i Wallace Wolodarsky, zajedno sa Thomasom Bezuchom, derivirao je scenarij za film iz istoimenog bestselera Ann Leary. Scenaristički trio fantastikus uspio je preplesti nekoliko manjih priča povezujući sve u jednu glavnu, a ono što drži kompletan film “na nogama“ jeste upravo fe-no-me-na-lan performans Sigourney Weaver, sve do momenta kada u drugom dijelu priče “dio filmske težine“ ne pređe na pleća nezamjenjivog Kevina Klinea. Hemija između njih dvoje odistinska je i prava. I nastavlja se tamo gdje je počela, kada je par prvi put glumio zajedno, još 1993. u filmu Dave, te kasnije u 1997. i filmu The Ice Storm. Sve u svemu, izašavši iz kina na licu će vam biti onaj osmijeh zadovoljstva nakon odgledanog simpatičnog filmskog djel(c)a.