Piše: Sead Vegara
Britanskom filmašu Guyu Ritchieju su 1998, kada se pojavio na svjetskoj filmskoj sceni, sa ostvarenjem Lock, Stock and Two Smoking Barrels (Lopovi, ubice i dvije nabijene puške), tepali kao novom Tarantinu. Sličnosti su bile očigledne: od profilisanih likova gangstera koji usput pričaju o bezazlenim stvarima, a obavljaju “prljave poslove“, nelinearne naracije, do tzv. stripovskog nasilja uz koje idu “salve smijeha“. Bez obzira na sve, Ritchie je posjedovao onu neprocjenjivu autentičnost, koju će pak izgubiti nakon drugog filma Snatch (Zdrpi i zbriši, 2000), koji je u biti bio holivudska prerada njegovog prvijenca. Imaće Ritchie kasnije i solidnih/kvalitetnih ostvarenja: RocknRolla (2008), dva filma o najpoznatijem fiktivnom detektivu Sherlock Holmes i Scherlock Holmes: The Game of Shadows (2009/2011), The Gentlemen (2019), Wrath of Man (2021) i naposljetku njegov najnovji film The Ministry Of Ungentlemanly Warfare (Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja, 2024).
Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja; režija: Guy Ritchie; uloge: Henry Cavill, Alan Ritchson, Eiza González, Alex Pettyfer, Babs Olusanmokun, Til Schweiger; 2024.
IMDb rejting: 6.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 69%
Da igrom slučaja Quentin Tarantino godine 2009. nije snimio Inglorious Basterds (Nemilosrdni gadovi), Ritchiejev novi film bio bi istinsko osvježenje u žanru. Također, da Robert Aldrich 1967. nije snimio The Dirty Dozen (Dvanaest žigosanih), možda ne bismo ni vidjeli Tarantinov film (?). Svakako, ono što je zajedničko za sva tri naslova jeste zaplet u kojem grupa komandosa u Drugom svjetskom ratu odlazi na tajnu (nemoguću) misiju.
Aldrichov film je fiktivna priči o vojnicima osuđenim na smrt i(li) dugogdišnju robiju, koji dobiju mogućnost pomilovanja ako izvrše misiju, daleko iza neprijateljskih linija, u kojoj će ubiti što je više moguće njemačkih vojnika, dok je Tarantinov šesti po redu rediteljski uradak također (fiktivna) priča o skupini američkih komandosa jevrejskog porijekla u misiji “istrebljenja nacista“.
Ritchiejev film, koliko god sumanuto to bilo, vuče korijene iz stvarnih događaja opisanih u knjizi Damiena Lewisa “Churchill's Secret Warriors: The Explosive True Story of the Special Forces Desperadoes of WWII“, objavljenoj 2014. Naravno, Ritchie i još trojica scenarista, Paul Tamasy, Eric Johnson i Arash Amel, dali su mašti na volju pri adaptiranju knjige za pokretne slike, te su mnogo toga dužni upravo i samom Tarantinu. Ako ništa drugo, onda određeni momenti, koji kao da su prepisani iz Nemilosrdnih gadova, to i činjenica da je Ritchie uposlio Tila Schweigera. Petorica britanskih vojnika biće pomilovana ako izvrše misiju o kojoj ovisi dalja budućnost engleskog učešća u Drugom svjetskom ratu. Opet, ne toliko originalno, ali ipak, autentično.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
