Piše: Marko Njegić

Tri epizode serijskog prednastavka Tolkienova "Gospodara prstenova" prikazale su se publici. To je sad više od trećine Amazonove megabudžetne serije The Lord of the Rings: The Rings of Power kreatorskog dvojca J.D. Payne –​ Patrick McKay, koja ima ukupno osam epizoda. Upravo zato, nije trebalo brzati s pisanjem, odnosno nakon premijernog puštanja prve dvije epizode radije se čekala barem još jedna da se može dobiti što bolji uvid u seriju postavljenu tisuću godina prije LOTR-a i Hobita.

Nakon tri odgledane epizode može se reći da Prstenovi moći nisu ni blizu kalibar Prstenove družine i ostala dva filma iz LOTR trilogije Petera Jacksona (Dvije kule, Povratak kralja). Štoviše, The Rings of Power su po kvalitativnim dometima bliži Jacksonovim neujednačenim Hobitima (Neočekivano putovanje, Smaugova pustoš, Bitka pet vojski). Međutim, za recentne serijske domete, osobito one u žanru fantazije, Prstenovi moći nisu uopće loši. Naprotiv, The Rings of Power je bolji od serija kao što su The Witcher, Carnival Row, His Dark Materials, Shadow and Bone, Warrior Nun, The Irregulars, Cursed... ako već ne i Zmajeve kuće koja je bliža Igri prijestolja nego što su Prstenovi moći blizu Gospodaru prstenova.

Za razliku od većine nabrojenih, The Rings of Power doista izgleda fantazijski spektakularno poput kinofilma i proračun najskuplje serije svih vremena je vidljiv u gotovo svakom kadru epskog zamaha. Budžet je rekordan za prvu sezonu (od ukupno pet) i iznosio je 465 milijuna dolara, što dođe 58 milijuna po epizodi, a Amazon je ukupno isprsio milijardu "zelembaća" zaključno s prestala četiri nastavka serije koja su u planu. Režiser J.A. Bayona (Sirotište, Nemoguće, Sedam minuta nakon ponoći), doktor za sve redatelje spomenutih serijskih ostvarenja, imao je iskustva s nabildanim proračunom radeći Jurski svijet: Pad kraljevstva i on je predobar filmaš, a da ne bi iznjedrio poneki uistinu impresivan kadar koji visoki budžet može lako kupiti, i prema nekim scenama Prstenova moći mnoge "fantasy" serije djeluju smiješno.

U usporedbi s njima, ponovimo, serijski LOTR je premija, ali Bayona ne uspijeva umaći sjeni Jacksonove trilogije i replicirati njezinu magiju, barem ne zasad, makar je angažiran prethodni skladatelj Howard Shore za glazbenu temu serije (Bear McCreary je skladao ostalu glazbu). Gospodar prstenova je bio baš to – (filmska) magija u najboljem smislu te riječi. Sve se poklopilo, počevši od režije i sjajno odabranih tumača likova, što je odlično ispričanu priču iz svijeta fantazije načinilo realističnom i ljudskom, koliko god taj svijet bio magičan i naseljen raznoraznim stvorenjima (vilenjaci itd.) s kojima ljudi koegzistiraju, ne uvijek u miru.

Bayona se trudi, osobito u sceni porinuća brodića od papira i borbe s orkom u kući, no priča serije je raštrkana i redatelj nema podršku u glumcima. Ističe se samo Morfydd Clark (Sveta Maud) kao podjednako eterična, ali i ratnički nastrojena mlađa verzija Galadriel Cate Blanchett. Zbog nove Galadriel najviše vrijedi nastaviti gledati The Rings of Power.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija