Piše: Nino Romić
Režija: Harry Longstreet
Scenarij: Glen Morgan, James Wong
Prva epizoda u našem počasnom, retrospektivnom osvrtu jeste Squeeze, premijerno emitirana 24. septembra 1993. kao tek druga službena epizoda serije, zanemarimo li pilot-epizodu predstavljenu javnosti dvije sedmice ranije. Međutim, za razliku od svoja dva neposredna prethodnika, Squeeze ne dijeli izravni kontinuitet sa glavnim narativom, pa s time ima počast da bude prva od „sporednih“ priča koje ćemo pratiti u našoj retrospektivi posvećenoj The X-Files.
Dalje, za razliku od pilota i prve službene epizode serije, Deep Throat, koje bismo mogli grubo i okvirno smjestiti u žanr trilera, Squeeze pak ponajviše slovi kao ostvarenje psihološke strave i tjelesnog horora. Psihološki vid užasa režiser epizode, Harry Longstreet, postiže zadržavanjem kamere na uskim otvorima i procjepima, koji će se vrlo brzo dokazati od velike važnosti za tok radnje, dok istovremeno i vrlo mudro izbjegava prikazati uvod pa i sam čin niza neobjašnjenih napada na osobe u, naizgled, sasvim zatvorenim lokacijama.
Na poprište zadnjeg zločina stiže ambiciozni savezni agent Tom Colton (Donal Louge), no konvencionalna istraga ga dovodi do betonskog zida na kraju slijepe ulice, zbog čega agent Colton pribjegava pomoći svoje stare poznanice, agentice Scully i njenog novog partnera, Foxa „Sablasnog“ Muldera. Dakako, Mulderove manje konvencionalne metode istrage ga dovode na logičan zaključak da počinitelj ima sposobnost da pristupi žrtvama na naizgled nemoguć način, ali te iste metode ga dovode u sukob sa Coltonom.
Vrlo brzo scenaristi Morgan i Wong uspijevaju stvoriti uvjerljiv karakterni sukob, tvoreći trokut između Muldera i Coltona, te Scully u sredini koja mora pronaći način kako pomiriti neobične teorije jednog agenta sa konvencionalnim metodama i čistim zaključcima drugoga. Međutim, kako će se ispostaviti, ambiciozni Colton je nabasao baš na jedan čisti primjer dosijea x, ili drugim riječima – baš u Mulderovu sferu zanimanja.
Naime, trojac pronalazi jedan neobičan, produžen otisak prsta, koji Mulder brzo povezuje sa nizom ubistava koja stoje nerješena jedan duži niz godina. Istraga se potom dijeli u dva pravca, a Mulder i Scully ulaze na trag mogućeg počinitelja, pojedinca sa krajnje neobičnom sposobnošću izduživanja udova i trupa. Mulder sumnjiči uposlenika sanitarne službe, Eugena Victora Toomsa za niz ubistava, koji se proteže barem šezdeset, ako već ne i devedeset godina unazad.
U izvedbi Douga Hutchinsona kao Toomsa ima nešto gotovo „golumovsko“; ona je sluzava, ljigava i nadasve nelagodna, koliko i sugestije tjelesnog užasa koje prate njegov pohod. Moć sugestije je u prvom planu ove epizode. Kako smo napomenuli, režiser Longstreet se zadržava na izvjesnim kadrovima kako bi gledatelju predstavio prepreku kroz koju Hutchinsonov Tooms mora proći, ali taj čin ostavlja uglavnom mašti gledatelja, kao i sam nasilni vrhunac napada koji slijedi poslije istog. Ovo je vrlo ekonomično rješenje za realizaciju scenarija, budući da iziskuje manje korištenje specijalnih efekata te istovremeno zaobilazi gnjev cenzora, inače još uvijek usmjeren ka scenama nasilja u doba mrežnog emitiranja.
Scenario ništa manje ekonomično pristupa karakternom sukobu unutar trokuta Mulder-Scully-Colton. Iako se Squeeze ne ubraja u kanonične epizode glavnog narativa, scenario dvojca Morgan-Wong se ipak trudi stvoriti nit poveznicu putem daljeg razrađivanja odnosa još uvijek novopečenih partnera Muldera i Scully, koristeći se Coltonom kao izvorom sukoba. Time epizoda uspijeva nadograditi glavni narativ, bez dubokog upliva u isti.
Ipak, u središtu epizode jesu Tooms i izvedba Douga Hutchinsona, a ista je ostavila dovoljno jak utisak na scenariste da epizoda dobije i nastavak kasnije u sezoni. Hutchinsonov Tooms je bio preupečatljiv da bi se povjerio skupljanju prašine tek tako, pa i ne čudi što se epizoda privodi kraju sa sablasno veselim Toomsom, zabavljenim svojim sljedećim izazovom, koji ćemo gledati u 21. epizodi prve sezone, naslovljenoj jednostavno Tooms.
No, sa Squeeze i preporukom za njen nastavak, mi se opraštamo sa Eugenom Victorom Toomsom, kako bismo se pozabavili sa još jednom istragom i još jednim neobičnim počiniteljom. No, o tome ćemo više i podrobnije govoriti u sljedećem izdanju naše The X-Files retrospektive.