Napokon je snimljen film o jednom od najvatrenijih, najluđih i moglo bi se reći najradikalnijih bendova ikad - Midnight Oil. Ne radi se samo ovdje o bendovima koji nužno vuku svoje porijeklo iz Australije, kao što su AC/DC, Savage Garden, Men at Work, pa i onaj o kome ovdje govorimo – Midnight Oil, već se govori o bendovima na globalnom nivou.

Može se reći da je ovo jedan od onih bendova koji je zbog svog otvorenog, iskrenog i “najglasnijeg“ aktivizma skoro uvijek bio na meti ne samo muzičkih kritičara, već i desničarski orijentisanih (već duže vremena bivših) fanova, ali i političara, kako na svom kontinentu, tako i dalje u svijetu.

Kao što je Peter Garrett, frontmen benda Midnight Oil, napisao u svojim memoarima Big Blue Sky: “Poruka Midnight Oila nije bila u samim pjesmama, koje su varirale... Poruka je bila u spajanju glazbe s radnjama koje su odgovarale onome što se pjevalo. Jesmo li bili ozbiljni i pravedni? Da, bili smo.”

Dokumentarac koji je otvorio 71. izdanje Sydney Film Festivala, ne samo da je probudio neke stare duhove, već je publiku podsjetio na to kako se kroz muziku, kroz čisto i iskreno umjetničko izražavanje – a ne kroz plaćenu, licemjerjem obojenu, kvazi-ljevičarsku (kvazi-aktivističku) propagandu – može poslati snažna i radikalna poruka ljudima da bilo koji oblik zla koji je u tom momentu zastupljen bilo gdje u svijetu, a koji dovodi između ostalog i do ratova i do sličnih nemira, mora biti zaustavljen. A da bi bio zaustavljen, mora se imati potpora nas običnih, malih, ali u suštini veoma bitnih, ljudi širom svijeta, a to smo zaista mi – publika.

Režiser Paul Clarke (Spicks and Specks, Wide Open Road, One Night the Moon), koji je ujedno i jedan od producenata ovog dokumentarca, blisko je sarađivao s bendom i njihovim obožavateljima kako bi oživio priču, a prikazivanje pedesetogodišnje karijere jednog od najplodnijih, i, s druge strane, najkaotičnijih bendova u Australiji nije bilo bez izazova, osobito kada je u pitanju pronalaženje snimaka i slika s početka njihove karijere.

Tokom svoje karijere, ovaj bend - od milošti zvan 'The Oils' - je pomogao u oblikovanju moderne Australije s himnama kao što su US Forces, Beds Are Burning i Redneck Wonderland. Dokumentarac sadrži dosad neviđene snimke i intervjue sa svakim od članova ovog benda, uz prepoznatljive trenutke uključujući turneju s Warumpi Bandom, njihovu prosvjedničku svirku u Exxonu u New Yorku i ona poznata "Sorry" odijela na Olimpijskim igrama u Sydneyju.

Više o bendu možete pronaći na njihovoj oficijelnoj stranici: https://www.midnightoil.com/