Piše: Sead Vegara

U filmu Žena u crnom Daniel Radcliffe je u svojoj prvoj post Harry Potter ulozi ostvario zapaženu glumačku kreaciju. Film se ne oslanja toliko na replike i dijaloge nego više na atmosferu koja se u najmanju ruku može nazvati jezivom. I upravo se u takvim situacijama gdje u filmu nema dijaloških scena i gdje se Redcliffe izražava neverbalinim gestama dolazi do izražaja njegovo glumačko umijeće.

Priča filma je u biti vrlo jednostavna. Mladi advokat udovac Arthur Kipps (Radcliffe), žena mu je umrla prije četiri godine rodivši mu sina Josepha (Misha Handley), se bori da zadrži svoj posao i po zadatku dolazi u seoce Crythin Gifford gdje treba da završi neke papire vezane za prodaju kuće Eel Marsh pokojnice Alice Drablow. Po samom dolasku uviđa da nije dobrodošao jer su stanovnici poprilično negostoljubivi. Svi sem Samuela Dailyja (Ciarán Hinds) i njegove napaćene žene (Janet McTeer) koji će ga naposljetku primiti u svoju kuću dok on bude završavao potrebnu papirologiju. Kuća koja treba da se proda je udaljena od seoceta i ukleta je, što Kipps ne zna. Kuću Eel Marsh, kao i stanovnike tog seoceta opsjeda duh žene u crnom sestre pokojnice Alice Drablow čiji se sin udavio u močvari.

Film Žena u crnom predstavlja celuloidnu adaptaciju knjige Susan Hill iz 1983., knjige čija je pozorišna adaptacija na londonskim daskama koje život znače najizvođenija poslije komada Agathe Christie "Mišolovka". Ova filmska verzija (postoji i britanski TV film iz 1989.) se razlikuje od svog literarnog predloška. Scenario Jane Goldman (zaslužna za scenarije filmova Kick-Ass i X-Men: First Class) posuđuje od originalnog teksta i nadograđuje ga više u smislu da uspostavi Arthurov lik u priči o ukletoj kući i osveti žene utvare –žene u crnom, čiji je sin stradao. Reditelj James Watkins je imao debi sa filmom Eden Lake iz 2008., također hororu u kojem su uloge ostvarili Michael Fassbender i Kelly Reilly. Očito je da Watkins želi da izgradi imidž kao reditelj horora. Produkcijska kompanija koja stoji iza filma Žena u crnom je poznati i priznati Hammer Films koji je pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća bio odgovoran za neke od najboljih monster moviesa (Dracula, Frankenstein) sa Christopherom Leejem i Peterom Cushingom.

Posmatrajući današnju produkciju horor filmova koja se kreće od dubioznih filmova tipa pronađeni-video-materijal (začudo, taj žanr je počeo i prestao sa filmom Blair Witch Project, mada ovo osprava milionski box office utržak iz serije filmova Paranormal Activity), onih u kojima je krvi-do-pojasa-limfa-do-koljena iz serije Saw (taj serijal je počeo obećavajuće sa zanimljivim prvim dijelom koji u biti i nije horor već triler, a nastavio sa sve sumornijim načinom destrukcije ljudskog tijela i promovisao franšizu u horor stilu), ne može se osporiti činjenica da je film Žena u crnom na tragu starih dobrih horora u kojima je važna atmosfera i u kojima nema bespotrebnog proljevanja krvi i komadanja dijelova tijela s ciljem da se prestraše gledatelji.