Piše: Advan Košarić
Nisam novinar. Ne znam pisati recenzije, znam ih prepisivati. Ne znam dovoljno efikasnih fraza, ne znam kako da dočaram i da nekoga uvjerim o mom stavu kroz pisani tekst, ali…
Petak je obično bio najlakši dan u školi, a svima nama i najdraži radi dolazećeg vikenda. Meni kao čudaku ipak je bio drag iz jednog posebnog razloga. U 20:15 na prvom kanalu tadašnje TVSA je počinjala meni i dan danas najdraža serija: Miami Vice.
Miami Vice (Poroci Majamija), je američka TV serija koju je producirao Michael Mann pod pokroviteljstvom NBC-ja, a kreator serije je bio izvjesni Anthony Yerkovich. U glavnim ulogama su se pojavljivali Don Jonhson (James "Sonny" Crockett) i Philip Michael Thomas (Ricardo "Rico" Tubbs) kao dva odlučna detektiva policijskog “departmenta” za poroke. Snimljeno je pet sezona u periodu od 1984. do 1990., a u ranijim godinama 21. stoljeća, tačnije 2006. ova TV serija je doživjela i filmsku verziju u Mannovoj režiji. Najbitnije od svega, ova serija je postavila standarde u budućim izdanjima TV serijala i filmova koji su imali tematiku “buddy-buddy” policijskih detektiva. Kao jedan od najvažnijih i promovisnih detalja u ovom serijalu je bila moda. Svi se zasigurno sjećamo (barem generacije odrastale osamdesetih) Dona Jonhsona kako je nosao espadrille na bosim nogama, sakoe pastelnih boja i vozao Ferraria Testarossu. Producent Michael Mann je uspio učiniti seriju različitom od ostalih konkurentskih projekata drugih TV kuća, te prikazati policajce sa stilom, skupim autima i satovima.
Ali šta je to značilo meni kao klinji? Zašto sam bio hipnotisan svakog petka uveče? Iskreno, zamislite pink sako, espadrile, niklovani pištolj i policijsku značku... Ko ne bi izgledao tako '88.!? Nevjerovatna uvodna špica sa muzikom Jana Hammera, najbolja vozila tih godina i klasične akcione scene. Sjećam se da sam preko vikenda uvijek izvodio neki od scenarija iz prošlih epizoda, pa čak imao i onu malu plastičnu policijsku značku što se dobije uz isto tako plastični pištolj sa mecima na ljepljenje. Uglavnom, mojoj sreći nikad nije bilo kraja tih dana.
I danas, ponekad, kada dođe ljeto, kada se uvučem u jednu od svojih havajki i krenem da pijem kafu negdje na Čaršiji, tema serije mi odzvanja kao melodija na mobitelu, a ne preko walkmana kao tih davnih godina.
