Piše: Nino Romić
Rumunski unos u repretoaru 24. SFF-a je ujedno i najnekonvencionalniji naslov dosada prikazan u sklopu Takmičarskog programa. Izbjegavajući uobičajeni oblik ekspozicije, Ljubav 1. Pas se oslanja na vizuelni narativ kako bi prenio radnju i približio publici dešavanja u istoj. Zbog ovoga će sigurno biti teško probabljiv prosječnom gledatelju i posjetitelju Festivala. Dijalog je uglavnom odsutan, a za punije tumačenje zbivanja će sigurno biti potrebno i drugo, ako ne i treće gledanje, što se teško može očekivati od običnog člana publike. S time na umu, film nažalost pada u zamku inzularnosti, pošto će samo predanjiji filmofili imati priliku zagrebati ispod površine ovog naslova.
Ljubav 1. Pas je svakako potentant naslov, s upečatljivom vizuelnom komponentom koja će sigurno biti veoma poznata bosanskohercegovačkom gledatelju. Šumovite gore, visoko crnogorično drveće i tajnoviti proplanci su prizori koje često srećemo kako u filmu, tako i našem vlastitom okruženju. Oni služe da nas odvoje od urbanog krajolika na koji smo navikli, te da nas prenesu u ćudljivo i zagonetno mjesto radnje. Zvukovi šume su također vjerno preneseni. Šuma je tiha za smireno uho slušatelja, kada je isti sposoban razlikovati između šumova, pucketanja trulog drveća i moguće opasnosti. No, u trenucima panike, zvukovi su zaglušujući i strašni.
Simion (Valeriu Andriuta) je šumar i drvosječa koji živi u zabačenoj kolibi na gori. Uvodni kadrovi nam govore da se tamo dobro snalazi bez naratora ili dijaloga. Njegov život prolazi u izolaciji od drugih ljudi, a njegovi jedini suputnici su magarac i jedan pas. Jednog dana, za vrijeme oblilaska okolice, Simion otkriva mladu gradsku djevojku, Irinu (Cosmina Stratan), napadnutu i pretučenu. Nenaviknut na društvo, a još manje na žensko društvo, Simion se trudi otkriti ko je Irina, i šta radi na njegovoj gori. Istovremeno, kako njen oporavak napreduje, ona se trudi odgonetnuti razlog iza Simionovog izgona na goru.
Radnja filma je posvećena tom obostranom upoznavanju i odgonetanju prošlosti. Oba lika prilaze tome na vlastit način – Simion istražuje šumu, u okolici mjesta gdje je pronašao Irinu, dok se ona služi pitanjima i pametno umetnutim opaskama. U ovom vidu dijalog je veoma mudro iskorišten, kao što je i njegovo odstustvo. Sa Simionom moramo zaključivati šta se desilo samo pomoću vizuelnih tragova; s Irinom moramo obraćati pažnju na njena pitanja, koliko i na Simionove odgovore.
Na kocnu, Simion će nam prenijeti Irininu priču, a ona će iznijeti na vidjelo njegovu, što je veoma ugodan ishod korištenja narativnih ograničenja na kojima film počiva. Ipak, početna opaska stoji – Ljubav 1. Pas nije naslov za najširu publiku. Radnja se sporo razvija i nije uvijek jednostavna za praćenje. Preporuke će ići samo zagriženim pohoditeljima kino-dvorana.
