Piše: Nino Romić

O turskoj socijalnoj drami Kradljivci golubova teško je govoriti bez niza opaski i uslova. Naime, film obiluje mnogim stilskim odlukama preko kojih je teško prijeći. Prva među njima je veoma upadna montaža. Jedna scena (čak i veoma kratka) može se sastojati od nekoliko unakrsno prikazanih kadrova, koji se smjenjuju gotovo pa nasilno jedan za drugim. Slično tome, i same scene se veoma naglo smjenjuju pred očima gledatelja, a u slučajevima iznimke, posljednji kadrovi jedne i prvi sljedeće se pretapaju, pa je teško prepoznati trenutak kada se tačno scena završava, ili počinje.

Montaži u mnogo čemu odmaže i abrazivna obrada tonskog zapisa. Dijalog je uredno snimljen i predstavljen u zvučnom krajoliku, ali svi drugi zvukovi naglo odskaču s dna ljestvice jačine zvuka na sami vrh, pa su s time zvukovi zatvaranja vrata i rukovanja različitim predmetima odveć grubi za uho.

Tehnički vidovi filma na stranu, priča Kradljivaca golubova je ono što drži film na okupu, kao nešto vrijedno pažnje. Potrebno je malo strpljena da se radnja u potpunosti pokaže i još malo da bismo dobili zadovoljavajući zalogaj iste. Film prati živote Mahmuta (Seyit Nizam Yilmaz), mladića koji preživljava krađom cijenjenih golubova i prodajom istih u dražbama na perferiji malenog grada u Turskoj.

Isprva, Mahmut je izuzetno antipatičan lik, ali njegovu drugu stranu upoznajemo po njegovom susretu s Ismailom (Mert Buğra Tataroğlu). Mahmut neposredno saznaje da je Ismaila napustio ostac, nešto što će ga potaći da se sprijatelji s dječakom. Mahmut ga vrbuje kao stražara dok obija golubarnike, te ga podučava zanatom gajenja golubova. Ismail, s druge strane, žudi da dovrši izgradnju kuće,  ciglu po ciglu. Avaj, njegov otac mu je ostavio samo temelje i dugove za građeviski materijal.

Kradljivci golubova dalje prati spojene sudbine Mahmuta i Ismaila, od njihovog susreta s lokalnim gazdom, Dottijem, do emocionalne srži filma pri njegovom završetku. Uživanje u filmu u mnogo čemu će zavisiti od spobnosti gledatelja da zanemari odsječni stil u kojem je film sniman. Za izvjestan broj gledatelja to će biti nepremostiva prepreka, naročito za one koji su u potpunosti nadizašli takav stil režije i montaže u doba kada je bio među najzastupljenijima.

Budući da je Festival zakoračio u svoju drugu polovicu, konkurencija za pažnju šireg gledateljstva je sve oštrija, pa je teško čak i uslovno preporučiti naslov s toliko manjih ili većih mušica kao što su Kradljivci golubova.