Sarajevo Film Festival sa ponosom objavljuje da će turski reditelj Nuri Bilge Ceylan, jedan od najcjenjenijih filmskih autora današnjice, biti gost programa Posvećeno 24. Sarajevo Film Festivala.
Ceylan, inače diplomirani inžinjer elektrotehnike čija je prva ljubav bila fotografija, izuzetan je umjetnik i pokretačka snaga globalne produkcije art-house filma. Filmski kritičari ga opisuju kao autora originalnog kinematografskog stila zasnovanog na iznimno emotivnim filmovima jedinstvene atmosfere koji propituju tradicionalne vrijednosti i porodične odnose, istražuju ljudsku dušu i obrađuju egzistencijalne teme poput pitanja života i smrti. Ceylan je rođen u Istanbulu 1959. godine. Njegov kratki film KOZA je prikazan u takmičarskom programu Filmskog festivala u Cannesu 1995. postavši prvi turski kratki film koji je uvršten u zvaničnu selekciju tog prestižnog festivala. Sa dugometražnim igranim filmovima KASABA (1997) i MAJSKI OBLACI (1999) je postigao međunarodni ugled i osvojio brojne nagrade. Njegov treći dugometražni igrani film, DALEK (2002), je postao najnagrađivaniji film u istoriji turske kinematografije osvojivši ukupno 43 nagrade, uključujući 23 međunarodne među kojima i Grand Prix i nagradu za najboljeg glumca Filmskog festivala u Cannesu. U Cannesu je 2006. godine osvojio nagradu FIPRESCI za film KLIME, a dvije godine kasnije i nagradu za najboljeg reditelja za film TRI MAJMUNA koji je potom postao prvi turski film uvršten u uži izbor za dodjelu nagrade Oscar za najbolji film na stranom jeziku američke Akademije filmskih umjetnosti i nauka. Ceylan se vratio u Cannes 2009. kao član glavnog festivalskog žirija, a dvije godine kasnije i sa filmom BILO JEDNOM U ANADOLIJI - snimljenim u međunarodnoj produkciji u kojoj je učestvovala i Bosna i Hercegovina - sa kojim je osvojio Grand Prix. Ceylanov naredni film, ZIMSKI SAN, je 2014. na Filmskom festivalu u Cannesu nagrađen Zlatnom palmom. Njegov posljednji film, DRVO DIVLJE KRUŠKE, u čijoj je koprodukciji učestvovala i Bosna i Hercegovina, prikazan je u Glavnom, Takmičarskom programu ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu gdje je naišao na odličan prijem publike i kritičara. IZLOŽBA FOTOGRAFIJA NURI BILGE CEYLANA NA SARAJEVO FILM FESTIVALU Uz uspješnu filmsku karijeru, Nuri Bilge Ceylan se 2003, dok je tražio lokacije za snimanje filma KLIME, vratio svojoj prvoj ljubavi - fotografiji. Film je premijerno prikazan 2006, a Ceylan je iste godine u Solunu u Grčkoj održao prvu izložbu svojih fotografija. Nakon toga je održao izložbe fotografija i u Velikoj Britaniji (London), Turskoj (Adana, Ankara, Antalija, Istanbul i Izmir), Španiji (Granada), Francuskoj (La Rochelle), Poljskoj (Wroclaw), Njemačkoj (Nurnberg) i u Sjedinjenim Američkim Državama (New York). Sa ciljem da se posjetioci upoznaju sa širinom njegovog talenta, Sarajevo Film Festival predstavit će izložbu odabranih radova iz Ceylanovog bogatog fotografskog opusa. Posebno je zadovoljstvo najaviti da će izložba biti upriličena u okviru ovogodišnjeg Festivala. Ceylanove fotografije, baš kao i njegovi filmovi, posmatrača navode na razmišljanje. One ne nude očigledne odgovore, već tek naznake emocija. Izrazi na licima njegovih subjekata su uvijek ambivalentni, čime odražavaju svu kompleksnost života i ljudske duše i potvrđuju Ceylanov status talentovanog naratora i iznimno značajnog i etičnog umjetnika. ***
(...) Kao što je John Berger napisao u svojoj istoimenoj knjizi, umjetnost, a i fotografija, su „način gledanja.“ Ceylanove fotografije i filmovi su višeznačni i slave kompleksnost života, a čvrsta narativna struktura kojoj Ceylan pribjegava da bi predstavio svoje likove ukazuje na njegov talenat da se izdigne iznad specifičnog okruženja, kulture ili istorije. Ceylanovi radovi odabrani za ovu izložbu su „zamrznuti trenuci“ koji nam pokazuju kako on gleda na svijet. (Dirimart „Način gledanja“, istanbulska izložba Ceylanovih fotografija po izboru kuratora Heinza Petera Schwerfela, izložbeni video - 2014.)
(...) Kurator izložbe, Heinz Peter Scwerfel, nas u svome eseju „O gledanju“ podsjeća da engleska riječ “look” (gledati/pogled) možda vuče korijen od latinske riječi za svjetlost. „Vidimo zahvaljujući svjetlosti. A pošto vidimo možemo i gledati. Gledati stvari. Ili ljude. Ljude koji nam mogu uzvratiti pogled. Ni jedan pogled nikada nije nevin,“ piše Scwerfel.
Oslanjajući se na stavove kritičara i esejiste Johna Bergera o gledanju, Schwerfel piše da Ceylan posmatra svijet, a svijet mu uzvraća pogled. „Kada Nuri Bilge Ceylan potretira ljude koje smješta u savršeno uređeno, panoramsko okruženje, stiče se utisak da oni njegovoj kameri uzvraćaju pogled, ali ipak je on taj koji određuje kako će je gledati,“ piše Schwerfel. „Pogled koji oni upućuju kameri nas tjera da razmišljamo o njima, da se pitamo ko su oni, o čemu razmišljaju. Ali odgovore na ta pitanja je nemoguće pročitati na njihovim licima jer ona uvijek zadržavaju ambivalentan izraz, uvijek odražavaju mješavinu različitih osjećanja i raspoloženja jer ljudska je duša višeslojna,“ dodaje on. (Daily Sabah, "Ceylanova foto izložba fokusira se na umjetnost gledanja ", Kaya Genç - engleski jezik, 2014.)
Kada se ovi pronicljivi i iskreni portreti posmatraju kao dio opusa, stiče se utisak da se radi o fragmentima jednog neprekidnog filma koji zamućuju granicu između umjetnosti i života i potvrđuju Ceylanov status istinski značajnog i etičnog umjetnika. (NY Art Beat, „Nuri Bilge Ceylan ‘Svijet moga oca’“ urednik - engleski jezik, 2014.)
