Piše: Nino Romić
Režiserski prvijenac Paula Danoa, Wildlife, otvorio je sinoć Open Air program pričom o Joeu Brinsonu, mladiću s jednostavnim imenom i životom koji postaje sve složeniji kako minute prolaze. On je jedinac Jeanette i Jerryja, koji su se nedavno doselili u divlje i neomeđene prostore američke savezne države Montane. Tu su došli, kako film vješto prenosi u prvom činu, ne bi li ostvarili vlastiti američki san, to jeste – klasnu pokretljivost. Avaj, ovo im ne polazi za rukom. Nakon gubitka posla, ponositi Jerry (Jake Gyllenhaal) odbija tražiti zaposlenje na radnim mjestima za koja drži da su ponižavajuća za njega. U svojevrsnom naletu malignog narcisizma, on se odlučuje pridružiti naporima za suzbijanje velikog požara koji bijesni untrašnjošću Montane, unatoč željama svoje supruge.
Ostavljeni od strane oca i supruga, Joe i Jeannette se moraju snalaziti sami. Tu se, s početkom drugog čina, žiža filma mijenja sa pronalaska američkog sna i klasne pokretljivosti na Joevo traganje za identitetom. Prestar da bi bio dječak, a ipak odveć neiskusan da bi bio muškarac, on se klacka između uloge učenika i tinejdžera te one – glave porodice. Na tragu mađarskog ostvarenja, Jedan dan, Wildlife ispituje položaj pojedinca u društvu i porodici, doduše iz veoma izričito muškog gledišta. U par trenutaka, kako mu se čini, Joe izlazi iz donekle zaštićenog svijeta dječaka u onaj daleko ozbiljniji i strašniji svijet odraslog čovjeka. Njegov pogled na svijet biva iskošen, a njegovi prioriteti brzo se svode na žongliranje školovanjem i radom za preživljavanje.
Dok Jeannette (Carrey Mulligan) brzo pronalazi rješenje u vidu veze s imućnim starijim muškarcem, Joe neko vrijeme pokušava očuvati privid kućanstva u kojem je donedavno živio, sve do trenutka kada shvaća da je ono nestalo očevim odlaskom. Nakon raspleta, posljednje scene filma su posveće izgrađivanju sjećanja. Doduše, ne sjećanja na ono što je bilo i šta se zaista desilo, već na ono što bi Joe – pa i na tom tragu poređenja, i mi kao publika željeli da bude. Nije slučajno da je Joeovo izabrano zanimanje fotografija, umjetnost posvećena očuvanju prizora i sjećanja, nad kojim njihov tvorac ima više moći nego nad stvarnošću.
Napomenuti prijelazi iz čina u čin veoma su skladno uređeni, tako da se radnja u prvom planu odvija neometano, dok se teme mijenjaju u pozadini. Ishod je prilično složeno filmsko tkanje, s veoma malo pomršenih konaca. S vizuelne strane, kontrast između praznih, prohladnih prostranstava Montane i vatrene stihije koja luta okolicom je odlično prenesen na platno, kao što je i režanje velikog ognja vjerno zabilježeno na zvučnom zapisu.
