Piše: Sead Vegara
Gledajući film Sam samcat glumca i reditelja Bobe Jelčića ne možete se oteti utisku da ste to sve već negdje vidjeli. Ječićev prethodni film Obrana i zaštita (2013) pripovijedao je priču o Slavku (Bogdan Diklić) koji se našao u dilemi da li da ide na dženazu prijatelju bošnjaku, jer mu “njegovi“ sa zapadne strane mogu zamjeriti što je prelazio na “njihovu“ istočnu stranu. Ta Slavkova dilema je tolika da on jednostavno ne vidi izlaza iz situacije i ponekad mu dođe da skonča život, što je u filmu i naglašeno u par tragično – komičnih momenta. I da, bitno mu je da se vidi sa stanovitim prijateljem koji će mu pomoći, a koji mu stalno izmiče. Junak filma Sam samcat Marko (Rakan Rushaidat) nema te dileme, već je svježe razvedeni otac koji prolazi pakao birokratije samo da bi dobio više vremena da provodi sa kćerkom Leom (Lea Breyer).
Početak filma djeluje kao uvod u dokumentarac čija je tematika brakorazvodne zavrzlame o starateljstvu nad djetetom i slični slučajevi, da bi onda dobio na snazi upoznavajući nas sa likom Marka, njegovim problemima i nastojanjima da posloži svoj život. Sličnosti sa Obranom i zaštitom se ogledaju u načinu vođenja priče, postavci i karakterzaciji likova, te naravno, filmskom jeziku. U prethodnom filmu Jelčić je gradio priču stavljanjem akcenata na Slavkovu dilemu i atmosferu grada Mostara, doduše prikazanu više kroz enterijere i poneki eksterijer, a u filmu Sam samcat reditelj ponovno sa sugestivnom kamerom direktora fotografije Erola Zubčevića pripovijeda priču pomoću pokretnih slika definišući je unutrašnjim stanjem likova, prvenstveno likom Marka. Likovi Markovog tetka (Miki Manojlović) i tetke (Snježana Sinovčić) su istinski prikazani i dočarani da u vama pobude osjećaje i sjećanja na vašu bližu rodbinu, dok bh. glumica Vanesa Glođo ima malu, ali zapaženu rolu. Rakan Rushaidat je jednostavno nevjerovatno uvjerljiv u ulozi Marka koji se, iako oko sebe ima rodbinu i prijatelje (koji mu savjetuju da je Bosna pravo mjesto u kojem može riješiti svoj problem), ipak osjeća odsječen od svijeta, sam samcat.
Uz sve navedeno, Jelčićev već prepoznatljiv filmski, scenaristički i kinematografski izražaj, ovoga puta ipak malo djeluje nesigurno, te iako je uspio napraviti djelo koje će u određenim segmentima biti hvale vrijedno, ipak neće biti popularizovano.
