Razgovarao: Mirza Skenderagić

Do 24. izdanja najvažnijeg regionalnog filmskog festivala ostalo je još manje od mjesec dana, a nedavno su objavljene i sve njegove Takmičarske sekcije. Dok se s jedne strane ističe porast učešća hrvatskog i redovnost srbijanskog filma na Sarajevo Film Festivalu, posebnu pažnju privlači podatak da na ovoj filmskoj smotri od 10. do 17. augusta neće biti prikazano niti jedno dugometražno igrano ostvarenje nastalo u većinskoj koprodukciji sa BiH.

Selektorica glavnog Takmičarskog programa Elma Tataragić kaže da je to realna slika bh. kinematografije koja je u velikoj krizi, ali dodaje kako i dalje „imamo snažne autore i dovitljive producente“ te da SFF nastavlja da čini sve da oživi njenu produkciju.

• Da li možete pobliže predstaviti Takmičarski program ovogodišnjeg 24. SFF-a, koji ovako „na prvu“ odiše raznolikošću, i tematskom i žanrovskom?

Ovogodišnji Takmičarski program je izuzetno raznovrstan i u tematskom i u žanrovskom smislu, ali posebno u autorskim pogledima na svijet te u rediteljskim postupcima. Predstavljamo 10 filmova od čega 4 svjetske i 1 međunarodnu premijeru, a 4 filma su režirale rediteljice. Zemlja sa najvećim brojem filmova je Rumunija sa čak 3 naslova, a odmah iza nje je Hrvatska sa 2, Bugarska, Gruzija, Mađarska, Srbija i Turska sa po jednim naslovom. Selekciju smo radili na osnovu 210 pogledanih igranih dugometražnih filmova, a sama odluka da idemo sa maksimalnim brojem od 10 naslova pokazuje da je godina bila izuzetna za regionalne kinematografije.

Filmovi koji će na 24. SFF-u imati svoje premijerne projekcije u svijetu su: "Jedan i po princ" rumunske rediteljice Ane Lungu, "Kradljivci golubova" turskog reditelja Osmana Dogana, zatim rumunski "Ljubav 1. pas" Florina Serbana te hrvatski "Sam samcat" Bobe Jelčića, nastao u koprodukciji sa Fondacijom za kinematografiju Sarajevo. Riječ je o ostvarenju koje se bavi poremećenim odnosima koje donosi rastava braka, a fokus radnje je na ocu kojeg glumi Rakan Rushaidat, a koji se bori za pravo da što više vremena provodi sa sinom. Hrvatski filmski naslov "Mali" Antonija Nuića imat će međunarodnu premijeru na ovogodišnjem SFF-u, a regionalna prikazivanja su rezervisana za filmove "Aga" Bugara Milka Lazarova, "Horizont" Gruzijke Tinatin Kajrishvili, "Jedan dan" Mađarice Zsofia Szilagyi, "Limunada" Rumunke Ioane Uricaru te "Teret" Srbijanca Ognjena Glavonića.

• Kao i gotovo uvijek do sada, u program je uvršten i jedan film s ovdašnjom ratnom tematikom. Riječ je o filmu Teret Ognjena Glavonića koji se bavi istinitim događajem iz 1999. godine i hladnjačom punom leševa Albanaca ubijenih na Kosovu. Šta zapravo znači prikazivanje jednog ovakvog filma u glavnom programu najvažnijeg festivala u regionu i na koji način npr. Teret može pokrenuti određeni dijalog u suočavanju sa tragičnom ratnom prošlošću na prostorima bivše Jugoslavije?

Ovo nije prvi put da ovakve važne filmove prikazujemo u Takmičarskom programu. Ni Sarajevo Film Festival, ali prije svega regionalni autori i producenti nisu izbjegavali ovakve teme. Teret je jedini naslov koji tematizira rat na teritoriji bivše Jugoslavije ove godine i radi se o posebnom filmu koji žanrovski pripada filmu ceste, a koji nosi snažnu antiratnu poruku. Sigurno da će nastaviti dijalog u suočavanju sa tragičnom ratnom prošlošću što je osnovna tema i našeg drugog programa „Dealing with the Past“. Ovakvi filmovi su važni, hrabri i neophodni.

• Iz Hrvatske ove godine dolaze dva filma, krimić Mali Antonia Nuića i drama Sam samcat Bobe Jelčića. Čini  se da se kvantitet u hrvatskoj kinematografiji postepeno isplaćuje te da se ona izdavaja kao najstabilnija kada je u pitanju regija?

Veliko je zadovoljstvo što ove godine imamo čak dva filma iz Hrvatske, a oba su povezana sa BiH. Film Bobe Jelčića je i koprodukcija sa BiH. Hrvatska svake godine izbaci preko 10 dugometražnih igranih filmova, ima jaku servisnu produkciju, izuzetnu televizijsku produkciju i logično je da je sigurno jedna od najstabilnijih kinematografija regije.

• S druge strane, ove godine u glavnim Takmičarskim programima će biti prikazano samo jedno kratkometražno bh. ostvarenje, prvijenac Dah Ermina Brave i jedan studentski film, Majkino zlato Irfana Avdića. Koliko je ovaj podatak zapravo realna slika trenutnog stanja u bh. kinematografiji i kakav je njen položaj u odnosu na ostale u regionu?

Da, osim ova dva kratka filma prikazat ćemo u programu U Fokusu i novo ostvarenje Aide Begić Ne ostavljaj me koji je također bosanskohercegovački film. Osim toga, imamo i paralelnu sekciju BH Film u okviru koje ove godine prikazujemo 76 filmova od kojih je 63 nastalo u produkciji ili koprodukciji sa Bosnom i Hercegovinom. Najveći broj ovih filmova su kratkometražni  i dokumentarni i važno je reći da niti jedan dugometražni igrani film nije nastao u većinskoj koprodukciji sa BiH što je zaista poražavajući podatak i činjenica koja zapravo daje pravu sliku u kojoj se bosanskohercegovačka kinematografija trenutno nalazi. BiH se time definitivno svrstava u zemlju sa najlošijim produkcijskim kapacitetima i mogućnostima u Evropi.

• Ipak, SFF odbija stagnirati i svake godine uvodi određene inovacije u program, ugošćuje najvažnija imena iz svijeta filma te Sarajevo pretvara u sami centar regionalnog filma, barem tokom tih nekoliko ljetnih dana. U kojoj mjeri je SFF zapravo odvojen od realnosti i koliko dugo će on biti u stanju održavati na životu bh. kinematografiju? Ako se drastično ne poprave uslovi rada za filmske radnike u BiH, da li je i budućnost SFF-a ugrožena?

Sarajevo Film Festival je između ostalog nastao sa ciljem da pomaže i promovira bosanskohercegovačku kinematografiju prije svega, što mi kroz brojne programe i platforme nastavljamo da činimo. Ne bih rekla da je Festival odvojen od realnosti jer je jedan od pokretača bh. filmske produkcije i inicijator brojnih promjena. Upravo zbog ovakvog stanja u bh. filmu, ponovo smo pokrenuli dva velika produkcijska projekta. Jedan je Sarajevo Grad Filma u okviru kojeg smo ove godine snimili četiri kratkometražna igrana filma i program te Sarajevo City of Film for Global Screen u okviru kojeg je snimljen i jedan dugometražni igrani film „Dobar dan za posao“.

Na svih pet filmova radile su bosanskohercegovačke ekipe, autori i glumci, a čak dva filma od četiri kratka režirali su i naši autori. Na taj način pokušavamo da oživimo produkciju, ali i na brojne druge načine koji nisu vidljivi golim okom. Spomenuli ste hrvatsku kinematografiju, ali moramo reći da Hrvatska izdvaja 15 puta više od BiH za produkciju filmova. Bh. kinematografija jeste u krizi, ali i dalje imamo snažne autore, dovitljive producente, no moramo znati da je u ovakvoj situaciji izuzetno teško imati stabilnu kinematografiju. Festival nastavlja da lobira za stabiliziranje uslova u bh. kinematografiji tokom cijele godine.

• Da li se u skorije vrijeme može očekivati određena reorganizacija paralelne sekcije BH Film koja bi možda mogla preuzeti ulogu državne filmske manifestacije poput Dana hrvatskog filma i koja bi svojom selektivnošću i priznanjima u svim filmskim kategorijama dodatno upotpunila život bh. kinematografije?

Ovaj program se realizira uz minimalnu podršku svih nivoa vlasti i samo zahvaljujući Sarajevo Film Festivalu i entuzijastima iz Udruženja filmskih radnika. Bez neke ozbiljnije pomoći i razumijevanja Ministarstava i Fondacije za kinematografiju ovaj program se ne može dalje razvijati, a za sada situacija nije blagonaklonjena. Ono što je dobro jeste što je ovaj program priznala filmska zajednica cijele BiH te ga samo zbog toga nismo obustavili.

• Filmska publika u Sarajevu i BiH svake godine tokom ljetnog perioda očekuje najveće holivudske zvijezde, jer ju je SFF na to naviknuo i jer je to praksa svih velikih festivala. Međutim, često nezapaženo prođu velikani filmske umjetnosti, kao što su ove godine npr. predsjednik Glavnog žirija Asghar Farhadi, Nuri Bilge Ceylan kojem je posvećen jedan cijeli program ili oskarovac Pawel Pawlikovski. Šta je u suštini presudnije za festival ovoga renomea – „zvijezde“ ili istinski filmski stvaraoci i kako napraviti balans između te dvije strane?

Svi naši gosti su važni, a činjenica da je neko slavan ne znači da nije istinski filmski stvaralac. Naravno, postoje oni koji dižu veću medijsku pompu, no mislim da svako pronađe svoj prostor. Kao Festival zaista pažljivo biramo goste, filmove sa kojim otvaramo festival kao i filmove za svaku selekciju, te naravno i zvijezde. Svi oni su važni za Sarajevo Film Festival.

• Da li možete izdvojiti određeni program ili najaviti film koji je Vas kao selektoricu oduševio i od kojeg publika na Balkanu može mnogo očekivati?

Mogu samo reći da je proces selekcije bio uzbudljiv, ali i jako težak jer smo morali izabrati samo određeni broj filmova u konkurenciju. Sigurna sam da će publika uživati jednako kao mi koji sa ljubavlju, odgovornošću i entuzijazmom radimo na Festivalu.