Piše: Mirza Skenderagić Dok je Sarajevo Film Festival ovih 30 ljeta nezaustavljivo rastao i izrastao u najvažniji filmski i kulturni događaj u regionu, što je potvrđeno i sa ovim slavljeničkim izdanjem, bh. film je zastao negdje na pola puta i od tada se vrti u krugu svoje produkcijske i kreativne bijede, a njeni glavni uzroci za to nisu samo finansijske prirode, jer se sudeći prema Open Air programu, filmovi očigledno snimaju.
Piše: Mirza Skenderagić Podijeljena na sedam epizoda od po četrdesetak minuta što je još jedna promjena u savremenom televizijskom poretku, ova serija donosi jednu životnu epizodu u životu stand-up komičara u pokušaju, koji na putu do slave radi kao šanker u lokalnom pubu.
Piše: Mirza Skenderagić Ubrzo će serijal upasti u jednu nezaustavljivu naučno-fanstastičnu mašinu koja će voditi nekoliko odvojenih narativnih linija, koja će ubijati jedne i uvoditi nove likove, u kojoj će sve biti moguće pa i to da svemir namiguje, te da se likovima pred očima ukazuju odbrojavanja. S vremenom će sve postati upitno, djelovati naivno i budalasto, ali će opet sve nekako dobiti neki svoj ludi smisao u koji se može povjerovati samo ako se prepusti tom fikcionalnom svemirskom brodu koji juri brzinom svjetlosti i ne mari za pitanja.
Piše: Mirza Skenderagić “Jedini muškarac kojeg sam se ikad bojao bila je žena po imenu Griselda Blanco“, riječi su Pabla Ecsobara kojima autori otvaraju ovaj serijal, koji će poslužiti za dodatno spajanje ovih dvaju fikcionalnih svjetova, ali i koji isto tako Griseldu najavljuju kao gotovo mitskog antijunaka, kojeg se više neće moći posmatrati kao stvarnog lika.
Piše: Mirza Skenderagić Nakon kultnih ostvarenja Lopovi, ubice i dvije nabijene puške, te Snatch u kojima je prezentovao svoju poetiku iznošenja narativa koje podsjeća na čitanje proznog djela sa obilježenim pasusima, u izrazito odmjerenom ritmu i brzom tempu, u kojem se nevidljivi narator zaustavlja, vraća unazad, juri naprijed, okreće stranice, na razne načine pomjera kameru unutar postavljene kompozicije, boji ih muzikom, čini ih još apsurdnijim, duhovitijim, nasilnijim, nego što bi to bile u rukama nekog drugog reditelja, uslijedilo je mlak ili nedorečen kreativni period iz kojeg Ritchie nije izašao sve do danas.
Piše: Mirza Skenderagić Film koji je nastao u produkciji Velike Britanije, a snimljen je na njemačkom jeziku i na osnovu istoimenog romana, osvojio je još i Oscara za najbolji zvuk, što i jeste najvažniji element u Glazerovom rediteljskom konceptu, i zbog čega se za gledanje ovoga ostvarenja preporučuje kino-dvorana, jer je u suprotnom doživljaj barem duplo slabiji.
Piše: Mirza Skenderagić Dok su se dakle prethodne sezone razvijale u stilizovanim, ali realnim okolnostima, sa narativnim vratolomijama, ovaj put autor donosi dodatnu promjenu u istinski detektivski svijet, najavljenju već u podnaslovu: zemlja tmine.
Piše: Sead Vegara Sa noći 10. na 11. mart milionski auditorij će pratiti 96. dodjelu najveće filmske nagrade na svijetu, popularnog Oscara. Sa 13 nominacija predvodi Oppenheimer reditelja Christophera Nolana, a slijede ga Poor Things Yorgosa Lanthimosa sa 11 i Killers of the Flower Moon Martina Scorsesea sa 10 nominacija.
Piše: Mirza Skenderagić Poput pjesama, spotova, slika i filmova, kada vas jednom uvede u svoj beskonačan umjetnički, poetski i filozofski svijet, više vas neće pustiti nazad, jer već od samog početka bićete vizuelno prinuđeni da sletite na Mjesec, a zvučno ko zna koliko dalje i dublje.
Piše: Mirza Skenderagić Smješten u nepoznati vremenski okvir, nešto poput bajkovitog futurističkog viktorijanskog doba, u kojem je visoka estetizacija spojena sa okrutnošću rane medicine, a podijeljen geografski na Bellina turistička otkrivanja svijeta, ovaj film donosi groteskan, duhovit, tužan, pretjeran, nadasve predivan i nimalo manje gadljiv prikaz evolucije jednog ljudskog bića, koje prije pravilnog hoda ili razgovjetnog govora, spozna kako biti bezobrazno, požudno, zlobno, i koje kao žena poželi biti slobodna.
