Piše: Nino Romić
„Na rubu diktature“ opis je stanja u Armeniji sa kojim započinje Nisam sam, odnosno I Am Not Alone, dokumentarni film Garina Hovannisiana, posvećenog dugogodišnjoj borbi za demokraciju u ovoj kavkaskoj zemlji. Nisam sam prati četrnaest napetih dana u 2018, kada se na političkoj sceni spremala, u šahovskom terminu, rokada između funkcija predsjednika i premijera, po čijem bi završetku predsjednik države Sargsyan bio izabran za predsjednika vlade, što bi mu omogućilo produžetak vladavine.
Scenario prati dezen koji smo imali priliku vidjeti u Rusiji, Turskoj, pa i u našem neposrednom susjedstvu, a čija je svrha zaobilaženje načela o ograničenju broja mandata „skakanjem“ između funkcija. Nikol Pashinyan, glavni subjekt filma, započinje protest protiv Sargysanovog (funkcionalno govoreći) trećeg mandata.
Slijedeći uzor mnogih predvodnika nenasilnih marševa, Pashinyan započinje svoj put kroz Armeniju, s ciljem da do dana izbora prođe kroz sva tri velika armenska grada i nadahne stanovnike da mu se pridruže na središnjem trgu u Erevanu. Premda Nisam sam prati Pashinyanov marš kroz Armeniju u danima koje prethode imenovanju, Hvannisian nas kronološki provodi kroz njegovu cijelu karijeru u redovima opozicije, uključujući i njegovo djelovanje 2008, deset godina ranije, kada je Sargsyan bio prvi put izabran na poziciju predsjednika države.
Kako se ubrzo ispostavlja, marš je tek njegov najskoriji protest protiv uvriježene korupcije koja Armeniju prati još od sovjetskih dana. Nikol Pashinyan je predani borac za transparentnost, a za svog glavnog protivnika je postavio nikoga drugog doli Serzha Sargsyana, još dok je budući predsjednik države bio ministar u postsovjetskoj vladi.
Kako se Nisam sam razvija, dinamika u Armeniji neodoljivo, ali također i žalosno odzvanja istim zvukovima i prati isti takt kao i ona u bivšim jugoslavenskim zemljama. No, to i ne treba čuditi, čak ni ležernog poznavatelja prilika u Kavkazu, po mnogim vidovima vrlo srodnoj regiji zapadnom Balkanu. Nedaće su iste u oba podneblja, a uzrok je također u mnogočemu isti – nerealizirana tranzicija između dva privredna i politička ustroja, koja je otvorila vrata korupciji na svim razinama države te u svim vidovima društva.
